Petak je vrijeme za Mostarsku poruku. Činiti dobro i čuvati se korova!
Mostarska poruka, petak, 23. safer 1442.h.g./09.10.2020.
Neizmjerna hvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru i Stvoritelju svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, Vladaru Sudnjeg dana, i neka je Allahov blagoslov i mir na Njegova poslanika i miljenika Muhammeda a.s., poslanikove ashabe – prijatelje, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjeg dana. Amin!
''…a ti podsjeti ili opomeni jer zaista podsjećanje ili opominjanje koristi vjernicima.'' (Ez-Zarijat, 55.)
Polazeći od gore spomenutih riječi Uzvišenog Allaha podsjećam sebe i vas da sam u prošloj i pretprošloj poruci govorio na temu Upozorenje na neke od pošasti ovog vremena! – gdje sam govorio o nekim pošastima u našem društvu, a koje su postale prilično rasprostranjenim.
A i danas ću govoriti o našem stanju kroz temu: Činiti dobro i čuvati se korova! - naglašavjući ono što bi trebalo spriječiti odumiranje srca i kako bi našli put ka Uzvišenom Allahu, kako na ovom tako i na budućem svijetu, a pri čemu bi morali odbaiti svaku pošast, svaki grijeh i svaku lošu osobinu. Govorit ću o djelima kojima bi trebao da se okiti svaki musliman i muslimanka, a koja bi trebala spriječiti odumiranje ljudskih srca. Uzvišeni Allah je kazao: ''I reci : "Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi ćete biti vraćeni onome koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, pa će vas o onome što ste radili obavijestiti.'' (Et-Tevbe, 105.)
Ovim Kur'anskim ajetom Uzvišeni Allah nas poziva na aktivnost i rad, a ta naša aktivnost i rad će zasigurno biti primjećeni.
Bez rada i ulaganja truda ne može se ni očekivati dobro koje svi priželjkuju. A da je tako možemo svi vidjeti, samo ako hoćemo.
Mnogo je primjera, počev od onog da se ni majka djeteta ne sjeća dok ne zaplače, pa sve do onog životnog da neće niko doći i ponuditi nam posao ako ga ne tražimo ili platu ako nismo radili, ali i onog da se za zimu ili zimnicu priprema još u proljeće, što i jeste najbliži primjer za shvatiti.
Čovjek radi u proljeće tj. gnoji zemlju, ore je i u nju sjeme stavlja. Zatim to isto sjeme kada iznikne njeguje tako što ga okopava, čupa korov i daje mu vlagu kako bi moglo napredovati. A kada to povrće, ali i voće, naraste i iscvjeta čovjek mu se divi, osjeća zadovoljstvo i ne žali truda koji je uložio u nešto za šta je vjerovao da će uroditi plodom.
Divi se plodovima svoga rada, iako nije mogao tvrditi da će imati ikakvih plodova taj njegov rad u proljeće, a kamoli da će dočekati da ih vidi, ako ih i bude.
No, čovjek može sijati i korov kojem ne treba njega, nego mu samo treba prostor. Korov će zalijevati, obilaziti i širiti oni koji se hrane korovom, a na kraju će taj korov pojesti i onoga ko ga je sijao. Čovjek ako hoće da od zemlje ima koristi mora je stalno obrađivati, uništavati korov i od njega je štititi. Tako je i sa životom čovjeka. Čovjek na ovom prolaznom svijetu živi i radi dobra djela vjerujući da će tako zaraditi vječno uživanje koje slijedi poslije smrti, kao što onaj koji obrađuje zemlju vjeruje da će mu ona, Allahovom voljom, podariti toliko plodova da će moći u njima uživati tokom zime ili perioda kada nema vegetacije.
Uz rad dobrih djela, čovjek mora iz života uklanjati loša djela i čuvati se da ga ne zapahnu tuđa loša djela, kao što svoje voće i povrće čuva od korova i raznih bolesti, insekata, parazita isl. Za loša djela je Uzvišeni Allah je kazao: ''Oni koji budu zlo činili i grijesi njihovi ih budu sa svih strana stigli, oni će stanovnici Džehennema biti i u njemu će vječno ostati!''(El-Bekare, 81.)
S druge strane, pokazujući čovjeku i drugu stranu medalje, Uzvišeni Allah je rekao: ''A oni koji budu vjerovali i dobra djela činili - oni će stanovnici Dženneta biti i u njemu će vječno boraviti.'' (El-Bekare, 82.)
U ova dva Kur'anska ajeta može se vidjeti mudrost, savršenstvo i dobrota Uzvišenog Allaha. U prvom ajetu, gdje se govori o džehennemu kao kazni za grijehe upotrijebljen je izraz zarađivanje, tj zarađivanje grijeha, a potom se kaže ''i još grijesi preovladaju'', dok se u drugom ajetu gdje se govori o džennetu kao nagradi za dobra djela spominje i vjerovanje i činjenje dobrih djela.
A šta je to dobro u našem životu što bi trebali njegovati i čuvati, a šta loše morali bi znati svi koji pameti imaju i to iz života izbaciti.
Ja ću nas podsjetiti samo na nešto od toga. Vjerovanje i temelji islama, tj. imanski šarti, namaz, post, zekat i hadž su osnov uspjeha na ovom svijetu i nagrade na budućem.
Uz vjerovanje i temelje islama neizostavno idu i dobra djela. Uzvišeni Allah je kazao: ''Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine…'' (El-Asr 1-2)
Posebno naglašavam namaz, dobročinstvo prema roditeljima, braći i sestrama i održavanje dobrih rodbinskih veza.
Čuvajmo i klanjajmo namaz jer je namaz stub i posljednji znak islama u nama.
Činimo dobro roditeljima jer je dobročinstvo prema roditeljima, poslije vjerovanja u Allaha najvrjednije dobro koje čovjek može učiniti. O tome svjedoči i slučaj Poslanika s.a.v.s. kada je stajao na minberu i prisutni samo čuše tri puta 'Amin!'. Kasnije je ashabima prenio da mu je došao melek Džibril i, između ostalog, kazao: ''Neka je proklet svako onaj kod koga roditelji dočekaju starost, a on kod njih ne zaradi džennet.'' – pa sam ja rekao: Amin!
Prema tome, ne budemo li prema roditeljima dobro činili teško se možemo nadati uspjehu i sreći. O važnosti dobrih rodbinskih veza Uzvišeni Allah ukazuje na mnogo mjesta u Kur'anu kroz poziv ljudima da se rođaci pomažu, a Muhammed a.s. je kazao: ''I ne prekidaj odnose s onim ko ih prekida s tobom!'' Bez rodbine smo kao čovjek bez ruku, jer čovjek sa samo jednom rukom zna da mu je bolje nego onom ko nema ni jedne ruke. Naši rođaci su naše ruke, pa zato čuvajmo svoje ruke.
I o korovu se mora govoriti! O korovu koji može zagaditi djela svakog čovjeka, a koji nastaje kao produkt njegovih tjelesnih organa, koji može dovesti i do tuče, pa i ubistva, upozoravam na opasnost od zloupotrebu jezika i kaljanja časti ali i pozivam na potrebu čuvanja jezika i časti tj. spolnih organa.
Muhammed a.s. je kazao: ''Čuvajte se ovoga, pa je pokazao na jezik. Prisutni su upitali: Božiji poslaniče: Zar ćemo odgovarati i za ono što govorimo?! A Muhammed a.s. reče: ''Jadna li vam majka zar će išta više ljude trpati u vatru od njihovih jezika!''
Ali Muhammed a.s. i obećava pa kaže: ''Ko mi garantuje da će sačuvati svoj jezik i svoju čast ja mu garantujem džennet!'' Ovo obećanje Muhammeda a.s. kao i druga njegova slična obećanja potvrđuje i pečati Uzvišeni Allah riječima: ''Onima koji vjeruju i čine dobra djela - blago njima, njih čeka divno prebivalište! (Er-Ra'd, 29.)
Zato, pazimo šta govorimo. Zlato je šutiti, a srebro je govoriti. Govorimo o lijepom i o dobru, a zla se čuvajmo i izbjegavajmo ga.
Budimo od onih koji se o sebi, svojim djelima i porodici brinu, jer nas na to poziva i Uzvišeni Allah riječima: ''O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravome putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili. (El-Ma'ide, 105.)
Molim Uzvišenog Allaha da ojača našu vjeru, da budemo od onih koji Kur'an uče, namaz klanjaju, i dobra djela čine, a ružnih se klone.
Molim Uzvišenog Allaha da svoj jezik od ružna govora čuvamo, a Allaha da slavimo i veličamo. Molim Uzvišenog Allaha da nas sačuva iskušenja koja podnijeti nebi mogli. Molim Uzvišenog Allaha da budemo kao prava braća u islamu, da nam podari čestite predvodnike i da mi budemo čestiti sljedbenici. Amin!
Nazif ef. Garib