Šejh Muhammed Nakšibend El-Buharī, rahmetullahi alejhi, često je govorio sljedeće:
„Ibadet se sastoji od deset dijelova. Devet se odnosi na stjecanje dozvoljene (halal) opskrbe, a jedan dio na ostala dobra djela."
Šejh je, Allah mu se smilovao, jeo samo hranu koju bi lično posijao i proizveo u poljoprivredi. Strogo je vodio računa da sve bude čisto i halal, počev od sjemena i vode za navodnjavanje, pa do životinja kojima se obrađuje zemlja, njive koja se obrađuje, načina kako se obrađuje i svih drugih detalja. Zbog pažljivog odnosa prema "čistoći zalogaja" mnogi njegovi savremenici među ulemom dolazili su da jedu za njegovom sofrom.
S druge strane, šejh nikada nije sjedao za sofru vladara i nije primao njihove poklone. Jednom prilikom supruga Melika Husejina, vladara Buhare, poslala mu je odjeću koju je sašila svojim rukama. Međutim, njen poklon - i pored velikog insistiranja - šejh nije htio primiti.
Jedan od alima Buhare upitao ga je: „Kako se postižu smirenost, skrušenost i radost u namazu?“
Odgovorio je: „Jedenjem čiste/halal hrane koja je stečena na pošten i dozvoljen način, ne zapadanjem u nemar u toku jela i prilikom boravka među svijetom, zatim uzimanjem abdesta i donošenjem početnog tekbira budnim srcem.”
(Hasan Yılmaz, "Altın Silsile" -Zlatna silsila)
Preveo i prilagodio: Abdulaziz Rizvić