Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao do nas i rekao:
„Moj bliski prijatelj Džibril, alejhisselam, je malo prije bio kod mene i rekao mi: ‘Muhammede, kunem se Onim Koji te je poslao kao istinskog poslanika, jedan od Allahovih robova je na jednoj planini koja je bila okružena morem robovao Uzvišenome Allahu i klanjao Mu se pet stotina godina. Mjesto na kojem je ibatio je bilo dimenzija trideset podlaktica sa trideset. Svaka strana tog mjesta je bila okružena morem, dužine četiri hiljade fersaha. Allah mu je podario izvor u podnožju planine, čija je voda bila slatka i tekla u mlazu koji je bio debljine prsta.
Također mu je stvorio drvo nara koje je davalo plod svake noći da se njime hrani. Taj pobožnjak bi silazio tamo svaki dan predvečer, uzimao abdest, zatim kidao nar i jeo ga i potom se klanjao svome Gospodaru, Silnome i Veličanstvenome.
Tražio je da mu uzme dušu dok bude na sedždi i da u tom stanju bude proživljen. Dovio je da mu tijelo ostane netaknuto na sedždi sve dok ne bude ponovo proživljen. Uzvišeni Gospodar mu je primio njegove dove i uzeo dušu dok je bio na sedždi. On je u toj formi bio na Zemlji, dok je, pak, u Ploči pomno čuvanoj njegov slučaj opisan na sljedeći način.
Naime, kada bude proživljen, Uzvišeni Allah će mu se obratiti riječima:
- Uvedite ovog Mog roba milošću Mojom u džennet.
Tada će taj rob reći:
- Gospodaru moj, mojim me djelima uvedi u džennet!
(Nakon što se to dogodi tri puta) Uzvišeni Allah će se melekima obratiti:
- Kad je tako, onda uzmite Moje blagodati koje su bile ovom robu darovane i izmjerite ih.
Meleki će uzeti blagodati da mjere i bit će očito da samo blagodat jednoga oka odgovara ibadetu pet stotina godina. Tako neće imati nikakvih djela u zamjenu za druge blagodati koje je posjedovao u svom tijelu. Tada će Uzvišeni Allah reći:
- Bacite Moga roba u džehennem!
Dok bude vučen prema džehennemu, reći će:
- Gospodaru moj, uvedi me milošću Svojom u džennet.
Uzvišeni Allah će melekima narediti da ga dovedu Njemu, te će mu se obratiti pitanjem:
- Ko te je iz ničega stvorio?
- Ti, Gospodaru moj, reći će.
- Da li sam te stvorio tvojim djelima, ili Svojom moći?
- Svojom moći, naravno.
- Ko ti je podario snagu da pet stotina godina ibadetiš?
- Ti, Gospodaru moj.
- Ko te je spustio na planinu usred mora, darovao ti slatku vodu iz slane vode, i darovao ti drvo nara, koje svake noći rađa iako normalno jednom godišnje rađa? Tražio si da ti uzmem dušu dok si na sedždi, i ispunila ti se želja. Ko je sve ovo uradio?
- Ti, Gospodaru moj!
Na to će Uzvišeni Allah reći:
- Sve je to od Moje milosti! Tako ću te i milošću Svojom uvesti u džennet!
Tada će narediti melekima:
- Mojom milošću uvedite Moga roba u džennet! Moj robe, ti si čestit rob.’
Tako će taj rob biti uveden u džennet. Potom je
Džibril, alejhisselam, kazao:
- Eto, Muhammede, tako, sve je Allahovom milošću!“
Hakim, el-Mustedrek, „et-Tevbe ve’l-inabe“, br. 7637; Bejheki, „Šu’abu ‘l-iman“, br. 4620