Imam en-Nesai bilježi predaju u kojoj stoji da, kada bi Poslanik, alejhi-s-selam, sjeo, sa njim bi sjela grupa ashaba među kojima je bio jedan koji je imao malog sina koji bi mu dolazio s leđa pa bi ga on stavio da sjedi ispred njega. Nakon nekog vremena taj dječak je umro, a ovaj čovjek je prestao da dolazi na taj skup zbog toga što ga je skup podsjećao na njegovog malog sina.
Poslanik, alejhi-s-selam, je to primetio i pitao:
„Šta je bilo, ne viđam više tog čovjeka?" A ashabi mu rekoše:"Sin kojeg si viđao mu je preselio!" Poslanik, alejhi-s-selam, ga je nakon toga sreo, izrazio mu saučešće, a zatim rekao: "Čovječe, šta ti je draže: Da uživaš sa njim dok si živ, ili da ne dođeš do bilo kojih od vrata Dženneta, a da ga ne nađeš kako te pretekao kod njih i otvara ti ih da uđete zajedno?" On reče: "Allahov Poslaniče, draže mi je da me pretekne ka vratima Dženneta i otvori mi ih." Poslanik, alejhi-s-selam, mu reče: "To ti sljeduje!"
Imam et-Tirmizi bilježi da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: "Kada umre dijete nekog roba Allah, dž.š., kaže svojim melekima: "Uzeli ste dijete Moga roba?" Pa oni kažu: "Da!" Pa On kaže: "Šta govori Moj rob?" A oni kažu: "Zahvaljuje Ti se i govori: "Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo." Pa Allah kaže: "Sagradite mom robu kuću u Džennetu i nazovite je "Kuća zahvale."
Sami ef. Džeko