Izraz “mevlud” je izraz kojim se označava ceremonija tokom koje se uz učenje Kur’ana, salavata i dova recituju stihovi o životu Poslanika, a.s., i izriču brojne pohvale na njegov račun. Organizuje se tokom čitave godine, a u našem narodu je uobičajeno da se organizuje tokom radosti ali i tuge čime se ukazuje da je Allahov Poslanik krajnji izvor svake sreće i najbolja utjeha svakoj tugi. Nije ograničen samo na dan Poslanikovog, a.s., rođenja iako samo jezičko značenje termina možda to implicira.
Ovakve ceremonije bez sumnje su organizovane još u vremenu samog Poslanika, a.s., i njegovih ashaba. Jedan od ashaba čiji je “mevludski spjev” postao poznat i prenesen do nas je Ka’b b. Zuhejr b. Ebi-Sulma, r.a., koji je autor kaside “Banet Su’adu”, “Burda”, ili kaside “Lamijje” kako je neki nazivaju.
Naime, Ka’b b. Zuhejr bio je istaknuti pjesnik u doba džahilijjeta, a kasnije i u doba islama. Njegov otac, Zuhejr, takođe istaknuti pjesnik usnio je san u kome je vidio uže koje je spušteno sa nebesa, pružio je ruku ka njemu da ga dohvati, ali mu je ono izmaklo. To je protumačio kao pojavu Poslanika posljednjeg vremena i da ga on neće zateći. Svojim sinovima je zbog toga oporučio da, ako ga zateknu, prihvate njegovu vjeru. (Es-Salihi, Subulu-l-huda ve-r-rešad, 70/2; Ibn-Hišam, Šerhu kasideti banet suadu, str. 76.) Kada su Ka’b i Budžejr, njegovi sinovi, čuli za pojavu Poslanika, a.s., uputili su se ka njemu. U mjestu “Ebreku-l-azaf”, a to je naziv izvora plemena Beni Esed b. Huzejme, Ka’b je rekao Budžejru: “Idi tom čovjeku, a ja ću te čekati ovdje.” Budžejr je otišao Allahovom Poslaniku, a.s., i nakon što je saslušao njegov poziv prihvatio je islam. (Ibn-Abdu-l-berr, El-Isti’ab fi ma’rifeti-l-ashab, 1313-1314. Daru-l-džil, 1992.g.) Pošto je Poslanik, a.s., još prije toga ashabima naredio da, ukoliko uhvate Ka’ba, sa njim urade isto što su uradili i sa Ibn-Hatalom – pjesnikom koji je stihovima vrijeđao Poslanika, a.s., a kojeg su ashabi uhvatili i ubili, Budžejr je poslao pismo svom bratu Ka’bu da prikriven dođe Poslaniku, a.s., i prihvati islam jer on ničiji islam ne odbija i svakome oprašta. (Ibn-Kani’, Mu’džemu-s-sahabe, 381/2, Mektebetu-l-gureba) Uplašen, Ka’b ispituje o najnežnijem ashabu Allahovog Poslanika, a.s., pa ga ljudi upućuju Ebu-Bekru, r.a., koji ga vodi u džamiju Allahovog Poslanika, a.s. (Ibn-Kani’, Mu’džemu-s-sahabe, 381/2) Poslanik, a.s., bi u džamiji sa ashabima sjedio na način da bi ga u halki okružili oni njemu najbliži, zatim bi se pravio drugi krug, zatim treći itd., a on bi se prvo obraćao jednima pa drugima i tako redom.(Ibn-Hišam, Šerhu kasideti Banet su’adu, str. 76, Mektebetu-l-islamijjeh, Kairo, Prvo izdanje, 2010.g. ) Ka’b mu je prišao, stavio svoju ruku na ruku Allahovog Poslanika, a.s., a zatim ga upitao: “Allahov Poslaniče, ako bih ti ja došao sa Ka’b b. Zuhejrom kao pokajnikom, muslimanom, da li bi ti to prihvatio od njega?” Prihvatio bih – odgovorio je Poslanik, a.s. Ka’b b. Zuhejr mu je nakon toga otkrio da je on, ustvari, Ka’b, te pred Poslanikom, a.s., i prisutnim ashabima izrecitovao stihove u kojima je pohvalio Poslanika, a.s., i muhadžire, a nakon Poslanikovog, a.s., savjeta u pjesmu dodao i stihove o ensarijama.
Ta pjesma, poznata pod nazivom “Banet su’adu” prvi je “mevludski spjev” izrecitovan u čast Poslanika, a.s.
Očaran ljepotom stihova koje je Ka’b izgovorio Poslanik, a.s., mu poklanja svoj ogrtač – burdu, zbog čega neki tu pjesmu nazivaju “burda”. Taj ogrtač je Muavija, r.a., zatražio da kupi od Ka’ba, r.a., za 12 000, ali je uspio kupiti ga tek kasnije od njegove djece za 20 000. Burda je zatim postala ogrtač halifa i sultana u posebnim prilikama i prenošena je sa halife na halifu (Ibn-Kani’, Mu’džemu-s-sahabe, 371/2; Ibn-Hadžer el-Hejtemi, Es-Sava’iku-l-muhrikah, 101/1; El-Halebi, Es-Siretu-l-halebijjeh, 240/3; Ibn-Kesir, El-Bidaje ve-n-nihaje, 373/4; Es-Sujuti, Tarihu-l-hulefa, 19/1) sve do posljednjeg halife nakon kojeg je smještena u muzej Topkapi u Istanbulu, dok je prema nekima uništena u najezdi Mongola.
Kasidu “Burda” zabilježili su brojni učenjaci među kojima su Ibn-Ishak, Ibn-Hišam, Ebu-Bekr el-Enbari, Ebu-l-Berekat el-Enbari i drugi, a bila je i predmet komentarisanja od strane velikog broja učenjaka od kojih su:
– Ebu-Zekerijja Jahja b. Ali el-Hatib et-Tibrizi (502. h.g.)
– Ebu-l-berekat el-Enbari (577. h.g.)
– Ibnu-l-libad (629. h.g.)
– Ibn-Hišam en-Nehavi (761. h.g.)
– Abdullah Nakrehkar (776. h.g.)
– Omer b. Abdurrahman el-Madi (782. h.g.)
– Džemaluddin el-Emjuti (790. h.g.)
– Ahmed el-Lehami (790. h.g.)
– Es-Sejjid eš-Šerif el-Džurdžani (816. h.g.)
– El-Fejruzabadi (817. h.g.)
– Šihabuddin ez-Zavili (849. h.g.)
– Džemaluddin el-Makdisi (880. h.g.)
– Sultan Mehmed el-Fatih (883. h.g.)
– Dželaluddin es-Sujuti (911. h.g.)
– Ejub Sabri-paša (1308. h.g.)
Pored Ka’b b. Zuhejra, r.a., stihove o Poslaniku, a.s., je pisao i Hassan b. Sabit, r.a., za kojeg je Poslanik, a.s., odredio poseban minber u svojoj džamiji kako bi sa njega recitovao o njemu sallallahu alejhi ve sellem:
Bilježi imam et-Tirmizi u djelu “Šemailu-l-muhammedijje”: “Aiša, r.a., kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., je naredio da se u džamiji postavi minber Hassanu b. Sabitu, r.a., sa kojeg je Hassan stihovima branio čast Poslanika, a.s. Poslanik, a.s., je govorio: “Allah će melekom Džibrilom pomagati Hassana sve dok bude branio Allahovog Poslanika!” (Et-Tirmizi, Šemailu-l-muhammedijje, hadis br. 252)
Okupljanje ljudi na posijelima na kojima će se recitovati stihovi o Poslaniku, a.s., direktna je naredba Allahovog Poslanika, a.s., koji kaže:
“Šta spriječava ljude koji su pomogli Allahovog Poslanika svojim životima i svojim imecima da ga pomognu svojim jezicima!” (Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, hadis br. 28174)
Mnogi ashabi odazvali su se ovoj naredbi pa su okupljali ljude i pjevali im o Poslaniku, a.s., pa se navodi da je Poslanik, a.s., dozvolio Ka’b b. Maliku, r.a., da u njegovoj džamiji recituje stihove o njemu (Eš-Ša’ravi, Tefsiru-š-ša’ravi, 10719/17) O njemu su pjevali i Alija, r.a., Abdullah b. Revaha i mnogi drugi.
mr. Sami ef. Džeko