1. Pravilno razumijevanje bid'ata – novotarija
Ti, koji sebe pripsuju sljedbenicima selef-i saliha ili sljedbenicima časnih prethodnika, su počeli pozivati u selefizam ili povratak praksi časnih prethodnika, ali to rade surovo i bez znanja, ispunjeni slijepim fanatizmom i vođeni nekim neplodnim idejama i bolesnim mislima. Skučenih pogleda vojuju protiv svake inovacije i poriču svaki izum koji je od koristi, tvrdeći da je to bid'at – novotarija, te da svaka novotarija vodi u dalalet – zabludu. Tako tvrde, bez da načine distinkciju između kategoriaj i vrsta novotarija! Tako postupaju, premda nas Šerijat obavezuje da pravimo distinkcije među novotarijama i da priznamo da postoje pohvalne i pokuđene novotarije. Navedeni pristup zahtijeva zdrav razum i ozbiljan pristup. Pomenuti princip su ustanovili učenjaci selefa i specijalisti za usul-i fikh, kao što su El-'Izz b. Abdusselam, En-Nevevi, Es-Sujuti, El-Mehalli, Ibn Hadžer.
Hadisi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tumače i nadopunjavaju jedni druge, te je, sljedstveno tomu, potrebno obratiti pažnju na cjelokupni korpus hadisa i protumačiti ih u okviru temeljne poruke ili glavne intencije Šerijata i da se shvataju i prihvataju u onome značenju oko kojeg su složni stručnjaci.
Tako nailazimo na brojne hadise koje je potrebno protumačiti oslanjajući se na razum, intelekt i razumijevanje inteligentng i razumnog učenjaka, čije je srce kušalo slast imana i spoznaje, a koji je pronikao u dubine Šerijata i koji vodi brigu o stanju i potrebama ummeta, te koji su ih usaglasili u okvirima intencija Šerijata i primarnih kur'anskih i hadiskih tekstova, iz kojih nije dopušteno izaći.
Jedan od takvih hadisa je i sljedeći: „Svaka novotarija je zabluda.“ Ovdje je neophodno kazati da se pod tim namjeravalo kazati „svaka loša novotarija“ koja se ne može podvesti pod Šerijat.
Slično se navodi i u nekim drugim hadisima koji sadržavaju neke ograničavajuće izraze. Iz tog korpusa je i hadis: „Nema namaza za komšiju džamije, osim u džamiji.“ Unatoč tomu što navedeni hadis odriče namaz kojeg džamijski komšija klanja kod kuće, ostali hadisi na tu temu kazuju da nema potpunog namaza, iako postoji razilaženje uleme po tome pitanju.
Ista je stvar i sa hadisom: „Nema namaza kada se iznese hrana.“ Učenjaci su protumačili da nema potpunog namaza. U jednom hadisu stoji: „Nijedan od vas neće vjerovati, sve dok ne bude volio svome bratu ono šte želi samome sebi.“ Radi se, dakle, o potpunom imanu. Neće biti potpuni vjernik!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik! Tako mi Allaha, nije vjernik!“ Ashabi su upitali: „Ko, Allahov Poslaniče?“ Na to je odgovorio: „Onaj od čijeg zla nije siguran njegov komšija.“ Također je rekao i: „U Džennet neće ući onaj koji potvara.“; „U Dženenet neće ući onaj koji kida rodbinske veze i onaj koji je neposlušan roditeljima.“
Učenjaci su kazali da neće odmah ući, ili da neće ući, ukoliko te grijehe bude smatrao dozvoljenim, halalom.
Ukratko bismo mogli reći da te hadise učenjaci nisu tumačili prema njihovom vanjskom, literalističkom smilu, već su ih „prote'vili“ – protumačili putem te'vila, ili vraćanja na osnovno i izvorno značenje. Hadis o bid'atima – novotarijama je iz te kategorije hadisa. Cjelokupni korpus hadisa na tu temu i postupci ashaba ukazuju na to da se pod tim u hadisu podrazumijevaju loše i neprihvatljive, pokuđene novotarije koje se ne mogu podvesti pod načelna šerijatska pravila.
U sljedećem hadisu stoji: „Ko god uvede neku lijepu novotariju (ko uvede neki lijep običaj), imat će nagradu za to, ali i za svakog onog koji bude po tome postupao, sve do Sudnjeg dana.“
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poručio: „Držite se mog Sunneta i sunneta hulefa-i rašidina.“
Omer, radijallahu anh, veli u vezi teravih-namaza: „Kako je to samo lijepa novotarija!“
2. Nužnost poznavanja distinkcije između bid'ata – novotarija u šerijatsko-pravnom i lingvističkom smislu
Neki od tih kritikuju taksonomiju bid'ata – novotarija na dobre, pohvalne i lijepe (hasene) i na loše, pokuđene i prezrene (sejji'e). Revnosno osporavaju svakome ko podržava takvu taksonomiju. Ima ih koji se ne libe da onoga koji zagovara pomenutu taksonomiju da ga optuže čak i da je zabludio i zalutao s Pravog puta i da je zbog toga grješnik i prijestupnik! To čine zbog jasne i očite poruke hadisa: „Svaka novotarija je zabluda.“ Citirane riječu su jasne i očite, i univerzalne, te na jasan i očit način svaku novotariju kvalifikuju kao vodilju u zabludu. Zapazićeš da, uslijed toga, neko od takvih izjavi: „Zar je ispravno da se nakon izjave: 'Svaka novotarija je zabluda.', donosioca Šerijata, onoga kome je dato poslanstvo, pojave neki mudžtehid ili neki pravnik, bez obzira kojeg ranga bili, pa da kažu: 'Ne, ne! Ne vodi svaka novotarija u zabludu. Samo neke od njih vode. Neke od novotarija su dobre i prihvatljive, a neke su loše i neprihvatljive.'“
Mnogi ljudi budu zavedeni takvom izjavom i tako počnu da poriču postojanje lijepih novotarija, zajedno sa onima koji to poriču. Na taj način se uvećava brojnost tih poricatelja koji nisu shvatili ciljeve i intencije Šerijata i koji nisu dosegli i doprli do onoga što sačinjava samu bit i esenciju vjere islama.
Nije dugo vremena odmaklo, a čovjek je ostao prisiljen da izumi ono što će ga lišiti problema s kojima se suočava i ono što će mu eklspanirati i uprostiti stvarnost koju proživljava. Prisiljen je da pribjegne izumijevanju nekih drugih sredstava, a bez kojih ne bi bio u stanju da se prehranjuje i da sebi osigura prebivalište. Štaviše, bez njih se ne bi mogao niti odmarati, ženiti i obezbijediti sebi odjeću, pa tako ne bi bio u stanju da izađe u susret svojim ličnim potrebama, niti bi mogao ostvariti kontakt sa svojom porodicom, prijateljima i okolinom. Svi ti izumi jasno poručuju da se novotarije dijele na one koje se tiču vjere i one koje se tiču dunjaluka. Subhanallah! Ovaj što se poigrava dade sebi za pravo da uvede pomenutu taksonomiju! U najmanju ruku, dade sebi za pravo da uvede tu nomenklaturu. Eto, i da se saglasimo da i jeste tako, da te kategorije postoje od perioda Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pomenuta nomenklatura (vjerske i ovosjetske novotarije) nije zasigurno bila prisutna u vrijeme Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, uspostavljanja vjerozakona.
Odakle, onda, dođe ta podjela? Odakle ta izmišljena nomenklatura? Ko god kaže da podjela bid'ata na pohvalne i pokuđene nije došla od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je uspostavio vjerozakon – Šerijat, odgovorit ćemo mu da je isto tako podjela bid'ata na vjerske koje su neprihvatljive i dunjalučke, ovosvjetske koje su prihvatljive jedna svojevrsna novotarija i novina.
Donosilac Šerijata, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Svaka novotarija je zabluda.“ Rekao je, dakle, uopćeno i generalno. Sad se prigovara i kaže: „Ovaj tvrdi da nije tako, da nije svaka novotarija zabluda, da nužno ne vodi u zabludu, već ih dijeli na kojekakve vjerske koje jesu vodilja u zabludu i na one koje se tiču ovoga svijeta, a koje ne predstavljaju opasnost.“
To je ono zbog čega je nužno da se ovdje pojasni jedno veoma bitno pitanje (mes'ela), a putem kojeg će se razmrsiti i razriješiti mnogo toga problematičnog i što će dovesti do uklanjanja sumnje i onoga što stvara zbunjenost.
Ta mes'ela glasi: Onaj koji je izrekao hadis jeste mudri zakonodavac, jezik kojim se on služi jeste jezik vjerozakona. Stoga je nužno da se razumijeva taj njegov govor, mjereći ga mjerilom vjerozakona s kojim je došao. Ako znaš da je bid'at – novotarija sve ono što je izumljeno i načinjeno, a bez da ičemu sliči, ili bez da je učinjeno po uzoru na nešto. Ne smetni s uma kada se govori o ovome ni to da su pokuđeni izumi i dodaci ovdje oni koji se tiču same vjere; a kako ne bi postali sastavni dio vjere. Također, pod tim dodacima se podrazumijevaju i oni na polju Šerijata, a kako ne bi poprimili formu nekog njegovog pravila i tako postali pravilo koje se primjenjuje i koje se pripisuje onome kome je Šerijat objavljen. To je ono na šta je upozoravao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: „Ko uvede neku novinu u ovu našu vjeru, a koja nije od nje, bit će odbijena.“ Onaj dio koji je presuđujući ovdje jeste dio u kojem stoji: (...) u ovu našu vjeru (...).
Prema našem mišljenju, podjela novotarija na pohvalne i pokuđene se samo odnosi na novotarije u lingvističkome smislu, tj. samo na izume i inovacije. Nikako ne sumnjamo u to da su novotarije u šerijatsko-pravnome smislu zabluda, smutnja, te nešto pokuđeno što se odbije i ne prihvata. Da ti poricatelji shvataju na ovaj način, ukazalo bi im se sigurno da smo mnogo bliži zajedničkom mišljenju i stavu, i da je sve ono oko čega se sporimo nepotrebno i suvišno.
Uočavam da poricatelji taksonomije zapravo poriču taksonomiju koja se odnosi na šerijatsko-pravne novotarije, jer se vode dokazom da se novotarije dijele na vjerske i ovosvjetske, a to smatraju nužnim. A oni koji tvrde da se one dijele na pohvalne i pokuđene, smatraju da je ta podjela s obzirom na novotarije u lingvističkome smislu, jer i sami priznaju da je bilo kakvo pridodavanje vjeri ili Šerijatu zabluda i veliki grijeh. Oni to nedvojbeno tvrde, a što se tiče razilaženja, radi se samo o razilaženju na formalnoj osnovi. Ja, međutim, uočavam to da našu braća koja niječu dihotomnu taksonomiju novotarija na pohvalne (bid'a hasene) i pokuđene (bid'a sejji'e) i koji zagovaraju njihovu podjelu na vjerske i ovosvjetske, nije poslužila sreća da pažljivo i precizno shvate i procjene. A to zbog toga što su prosudivši da su sve vjerske novotarije zabluda – a što i jeste tako – prosudili da u novotarijama koje se tiču ovosvjetkih stvari nema ništa sporno. Eh, pogrešno su procijenili! Takvom procjenom su došli do zaključka da su sve ovosvjetske novotarije u osnovi dozvoljene (mubah), a u čemu je skrivena jedna velika opasnost! U tome počiva velika smutanja i nedaća. To će iziskivati jednu ozbiljnu, detaljnu i podrobnu analizu predmetnog pitanja, a koja je neophodna. Potrebno je naglasiti ovdje da se i novotarije koje se tiču ovog svijeta dijele na one koje u dobre i one koje su loše, a čemu svjedoči i stvarnost koju može poreći samo ćoravi neznalica. Te neke inovacije su zaista nužne i neophodne. Bit će dovoljno da se u pomenutoj konstataciji koja je precizna navedu riječi onoga koji tvrdi da se novotarije dijele na pohvalne i pokuđene, a poznato je da je intencija te konstatacije da se ukaže na novotarije s lingvističkog aspekta, kao što je to i prethodilo. A to su one koje poricatelji označavaju kao dunjalučke, ovosvjetske. Navedena tvrdnja koja je krajnje precizna i predostrožna poziva da se svako novitet podvrgne i podredi odredbama Šerijata i vjerskim načelima. Obavezuje muslimane da sve ono što je novonastalo i izumljeno, a tiče se njihovih ovosvjetslih stvari, zajedničkih i privatnih, izlože pred Šerijat, kako bi vidjeli koja se to pravila i propisi odnose na te stvari, i to bez obzira o kakvoj se novoj stvari radilo. Navedeno se ne da ostvariti, osim uz pomoć izvanredne taksonomije koju su uveli učenjaci usul-i fikha – da ih Allah sve nagradi! Neka ih nagradi i zbog njihovog ispravnog i tačnog utvrđivanja i definisanja kojem nije potrebno nikakvo dubinsko tumačenje.
Muhaddis šejh dr. kurra hfz. Sejjid Muhammed Alevi el-Maliki el-Haseni el-Mekki, Mišljenja koja treba korigovati, iz djela koje je u pripremi za objavljivanje, prijevod: prof. Dženan Hasić.