Opis namaza (Muhtesar El-Kuduri, 9) Namaskih farzova ima šest: početni tekbir, kijam (stajanje), kiraet (učenje), ruku (pregibanje), sedžda (doticanje tla čelom i nosom), zadnje sjedenje koliko treba da se prouči ettehijjatu. Sve osim ovoga je sunnet.
Kada čovjek počinje sa namazom donosi tekbir (Allahu ekber) i diže ruke tako da mu palčevi budu u visini ušnih resica. Ako umjesto tekbira kaže Allahu edžell, ili Eazam, ili Er-Rahmanu ekber, biće ispravno po mišljenju Ebu Hanife, a Ebu Jusuf smatra da se mora upotrijebiti tekbir. Desnom rukom će prekriti lijevu ispod pupka i proučiti će subhaneke, euzu, bismillu u sebi, a zatim će proučiti fatihu i suru ili tri ajeta iz bilo koje sure. Kada imam kaže vele-d-dallin, reći će amin. Muktedija (osoba koja klanja iza imama) će amin izgovoriti tiho. Zatim će izgovoriti tekbir i učiniti ruku (pregibanje) tako što će ruke staviti na koljena, raširiti prste, ispraviti leđa, dok glavu neće dizati niti povijati. Na ruku se izgovara subhane rabbije-l-azim (neka je slavljen moj uzvišeni Gospodar) najmanje tri puta. Zatim se uspravlja govoreći semiallahu limen hamideh (Allah čuje onoga koji ga hvali), a zatim muktedija izgovara rabbena leke-l-hamd (Gospodaru naš, neka ti je hvala). Kada se uspravi izgovoriće tekbir i učiniti sedždu tako što će se dočekati na ruke, lice će staviti između ruku, a na tle će spustiti nos i čelo. Ukoliko učini sedždu samo sa licem ili nosom, to je ispravno kod Ebu Hanife, dok njegova dva učenika smatraju da nije dopušteno učiniti sedždu samo na nosu, osim u slučaju opravdanog razloga. Ukoliko sedždu učini na ahmediju ili dio odjeće, sedžda će biti ispravna. Razmaknuće ruke tako da mu se vide pazusi, stomak će biti na stegnima, dok će nožni prsti biti podvijeni u pravcu kible. Na sedždi izgovara subhane rabbije-l-eala (neka je slavljen moj svevišnji Gospodar) najmanje tri puta. Zatim diže glavu i izgovara tekbir. Kada se smiri u sjedećem položaju, donosi tekbir i čini sedždu. Kada se smiri na sedždi donosi tekbir i ustaje se bez sjedenja i oslanjanja na ruke. Na drugom rekatu čini isto što i na prvom, osim učenja subhaneke i euze. Ruke se dižu samo kod početnog tekbira. Kada sjedne nakon druge sedžde, podviće lijevu nogu i sjesti na nju, dok će desno stopalo uspraviti i podviće prste tako da budu okrenuti prema kibli. Ruke će staviti na stegna, raširiti prste i proučiti će ettehijjatu na prvom sjedenju. Na druga dva rekata će (na stajanju) proučiti samo fatihu. Kada sjedne na kraju namaza proučiti će ettehijjatu, salavate na Poslanika a.s. i dovu koja je slična kur’anskim i sunnetskim dovama, a neće učiti dovu koja liči na govor ljudi. Zatim će predati selam na desnu stranu riječima esselamu alejkum ve rahmetullah, a zatim na lijevu istim riječima. Opis namaza 2, (Muhtesar El-Kuduri, 10) Imam uči naglas na sabahu, te na prva dva rekata akšama i jacije, dok će na druga dva rekata učiti u sebi. Ukoliko klanja sam, može učiti naglas ili u sebi. Imam će tiho učiti na podne i ikindija namazu. Vitr ima tri rekata koji se ne razdvajaju predavanjem selama. Kunut dova se uči na trećem rekatu prije odlaska na ruku tokom cijele godine. Na svakom rekatu vitara uči se fatiha i sura. Kada dođemo do kunut dove, izgovorićemo tekbir i podići ruke, te proučiti kunut dovu. Kunut dova se ne uči na drugim namazima. Nema određene sure koja se mora učiti na pojedinim namazima. Pokuđeno je stalno učiti istu suru, tako da nikad ne učimo drugu. Što se tiče minimuma koji se mora proučiti na namazu, po mišljenju Ebu Hanife, to je najmanji dio koji se može nazvati Kur’anom, dok Ebu Jusuf i Muhammed smatraju da nije dopušteno učiti manje od tri kratka ajeta ili jedan duži ajet. Muktedija (onaj koji klanja iza imama) neće učiti za sebe. Ko želi da pristupi namazu kojeg predvodi neko drugi treba da ima dva nijjeta. Jedan je nijjet za namaz, a drugi je za slijeđenje u namazu. Džemat je potvrđeni sunnet, a najpreći da bude imam je onaj koji najbolje poznaje sunnet. Ako su jednaki, onda onaj koji najviše zna Kur’ana, a ako su i u tome jednaki, onda prednost ima bogobojazniji, te onaj koji je stariji. Pokuđeno je da namaz predvodi rob, pustinjak, griješnik, slijepac, vanbračno dijete, s tim da se takav namaz ipak smatra ispravnim. Imam ne bi trebao otezati namaz. Pokuđeno je da same žene klanjaju namaz u džematu. Ukoliko bi ipak klanjale u džematu, ona žena koja predvodi takav namaz stala bi na sredinu safa. Ukoliko imam predvodi namaz samo jednom džematliji, taj džematlija će stati sa imamove desne strane. Ukoliko su pored imama još dvojica klanjača, imam će stati ispred njih.
Odrasle muškarce u namazu ne može predvoditi žena niti dijete jer bi takav namaz bio ništavan. U safove će prvo stati muškarci, zatim djeca, te hemafroditi i naposlijetku žene.
Ukoliko u istom namazu žena bude klanjala pored muškarca, njegov namaz će biti pokvaren ali ne i njen. Pokuđeno je da žene prisustvuju klanjanju u džematu. Po mišljenju Ebu Hanife, starije žene mogu ići na sabah, akšam i jaciju. Ebu Jusuf i Muhammed Eš-Šejbani smatraju da starije žene mogu ići na sve namaze (u džamiju). Opis namaza 3, (Muhtesar El-Kuduri, 11) Čist ne klanja iza osobe koja ne zadržava mokraću, kao što ni čiste ne klanjaju za onom kojoj ne prestaje pranje, kao ni onaj koji zna učiti (Kur’an) iza onog koji ne zna, kao ni obučen iza obnaženog. Imam koji je uzeo tejemmum može predvoditi one sa abdestom, kao što i osoba koja potire po mestvama može predvoditi one koji ne potiru. Onaj koji može da stoji klanja iza onoga koji predvodi namaz sjedeći, ali ne klanja onaj koji može izvršiti ruku i sedždu iza onog koji klanja išaretom - gestikulacijom. Onaj koji klanja farz namaz neće klanjati za onim koji klanja nafilu (neobavezni) namaz, niti za onim koji klanja drugi farz namaz. Onaj koji klanja nafilu može klanjati za onim koji klanja farz. Onaj koji klanja za imamom i poslije sazna da je bez abdesta, ponoviće namaz. Pokuđeno je da se klanjač igra sa odjećom, tijelom, kamenčićima, osim ukoliko treba da poravna mjesto gdje čini sedždu, a što će učiniti jednim pokretom ruke. Neće pucketati prstima, podbočiti se rukama, spuštati odjeću, mrsiti kosu, isprepletati prste, povlačiti odjeću. Neće se okretati desno-lijevo, niti ležati poput psa. Neće odgovoriti na selam jezikom, niti rukom. Neće sjediti “turski”, osim ukoliko ima uzur – opravdanje. Neće jesti niti piti. Ukoliko izgubi abdest, napustiće namaz i abdestiti se, te nastaviti namaz. Ukoliko predvodi džemat kao imam, postaviće zamjenu, uzeće abdest i nastaviti sa namazom pod uslovom da ne govori (ljudskim govorom). Ponoviti namaz bolje je. Ukoliko zaspe i ejakulira, poludi, izgubi svijest ili se glasno nasmije, ponoviće namaz i abdest. Ukoliko progovori (ljudskim govorom) u zaboravu ili namjerno ili nenamjerno, namaz će biti pokvaren. Ukoliko izgubi abdest nakon što bude na sjedenju koliko treba da se prouči ettehijjatu, uzeće abdest i predati selam. Ali ukoliko u ovom stanju namjerno izgubi abdest, progovori (ljudskim) govorom ili učini radnju koja je u suprotnosti sa namazom, onda će namaz biti pokvaren. Ukoliko u toku namaza ugleda vodu osoba koja je uzela tejemmum, namaz će biti pokvaren. Ali ukoliko je ugleda nakon što je odsjedio koliko treba da se prouči ettehijjatu ili ukoliko je potirao po mestvama pa je isteklo vrijeme mesha ili je malim pokretom izuo mestve ili nije znao učiti pa je naučio suru ili je klanjao obnažen pa pronašao odjeću ili je klanjao gestikulacijom pa je prizdravio tako da može učiniti ruku i sedždu ili se sjetio da treba naklanjati propušten namaz ili je sahibi uzr (osoba koja iz opravdanog razloga sa jednim abdestom klanja sve namaze u jednom namaskom vremenu) pa je isteklo namasko vrijeme ili je imam koji poznaje učenje Kur’ana izgubio abdest pa je kao zamjenu postavio osobu koja ne zna da uči ili je izašlo sunce za vrijeme sabah namaza ili je nastupilo ikindijsko vrijeme u toku džuma namaza ili je žena u istihazi (stalno krvarenje) postala čista ili je potirao po zavoju pa je taj zavoj spao uslijed zarastanja rane, u svim ovim slučajevima namaz je pokvaren po mišljenju Ebu Hanife, dok su Ebu Jusuf i Muhammed stanovišta da je namaz upotpunjen u svim prethodnim slučajevima. Iz knjige Muhtesar El-Kuduri iz hanefijskog mezheba autora Ebu El-Hasana Ahmeda El-Kudurija (umro 428.h.g.). Priredio: Ahmed Serdarević