VRIJEDNOST SALAVATA
Šejh Muhammed Seid Ramadan el-Buti, r.a. Prijevod i obrada: Prof. Dženan ef. Hasić
Muslimani prvih generacija su u trenucima nevolja i iskušenja pribjegavali Allahovoj vjeri. U njoj su tražili utočište pojačavajući svoju pobožnost. U tim trenucima su se predavali „istigfaru“ – traženju oprosta od Allaha, dž.š., za grijehe i osnaživanju veze sa svojim poslanikom Muhammed, s.a.v.s., preko velikog broja salavata koje su mu upućivali, a što je predstavljalo djelotvoran lijek za prestanak nevolja i iskušenja. Tako su ispravljali greške u svojim djelima i nastojali postići „istikamet“ – istrajnost. No, muslimani danas uglavnom, kada se nađu u problemima ili nedaćama, pribjegavaju lijeku kojeg nazivaju „islamsko mišljenje“, tj. raspredanju i govoru o islamu. Počinju dugometražne rasprave o islamu, njegovim postulatima, i sve završvava kako je i počelo. Eto, tako nekim mišljenjem nazivaju pusta razglabanja i beskrajne priče.
Da pogledate u rječnik historije islama, zasigurno ne biste pronašli termine poput: islamsko mišljenje, islamski mislioci, i sl. Pogledajte samo u one koji su oboljeli od jedne opasne boleštine, kako se pokušavaju izliječiti i pronaći rješenje za svoje probleme i nedaće, zaključit ćete da oni samo pričaju, razglabaju, i ništa više. Takvo što nazivaju mišljenjem! Pogledajte samo kako se ti razlikuju od dobrih prethodnika!
Draga braćo! Znajmo da je djelotvorni lijek na sve naše nedaće i probleme u povratku Allahu, dž.š. Ako budemo taj lijek konzumirali, zasigurno će nas Uzvišeni Allah izliječiti. Musliman koji razumije svoju vjeru, vjeruje u Allahovu Knjigu i pridržava se sunneta Allahova Poslanika, s.a.v.s., prevazišao je period mišljenja i zakoračio na polje akcije i djelovanja. On je prevazišao sve sumnje i bolesti koje se liječe govorom i mišljenjem. Dakle, mi moramo da djelujemo, da radimo!
Naš djelotvorni lijek jeste postupanje prema načelima vjere. Navest ću vam jedan primjer. Uzvišeni Allah kaže: „O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ (El-Enfal, 45) Citirane riječi Uzvišenog Allaha nam skreću pažnju na lijek, kada se nađemo u nekoj teškoći ili problemu. Prvo je spomenuta bolest: „sukob s četom“, koja nam prijeti i nastoji nas obeščastiti. Zatim dolazi spomen lijeka. Je li to neko „mišljenje“ ili „misaoni stav“ kojeg treba zauzeti, a što danas svjedočimo? Ne, lijek je sljedeće: „Smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite“ Jasan nam je, dakle, lijek; pa, gdje su, onda, ti koji će pohrliti ovome lijeku? Gdje su oni koji će se okaniti pustih riječi i naklapanja, i prihvatiti se spominjanja Allaha? Okrenimo se oko sebe, vidjet ćemo na sve strane se piše o nekakvome „islamskom mišljenju“. Održavaju se kojekakve konferencije i tribine. No, veoma malo se koristimo lijekom kojeg nam Allah, dž.š., propisuje. Često me pitaju o problemima koji nam se neprestano ponavljaju, a koja se svodi na samo jedan koji se naziva „skučenost u grudima“, koji nam neprestano pritišće dušu. Svi mi znamo o kojem se problemu radi. Naročito oni koji su dali prisegu Uzvišenome Allahu da će istrajati na Pravome putu, koji su se prihvatili vjere, neprestano su opterećeni brigama koje se tiču njih samih, ali i društva. Stalno se pitaju o budućnosti ovoga svijeta i čovjeka, i sl. Mnogi se danas bave organizacijom kojekakvih konferencija i seminara o islamu, tražeći lijek za probleme koji ophrvavaju čovjeka i njegovu dušu. Uglavnom se sve to što oni nude podvodi pod nekakvo „islamsko mišljenje“ kojim se nastoje riješiti problemi. No, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas je uputio na djelotvoran lijek za naše probleme, ali kojeg danas slabo ko prihvata. Taj lijek je skriven u čestom upućivaju salavata Allahovome Poslaniku, s.a.v.s. Da li je iko od vas očekivao da ću ovo spomenuti kao lijek koji je djelotvoran? Ja znam da niko od vas to nije očekivao. Vjerovatno ste očekivali da ću početi raspredati neku dugačku priču o tome.
Nažalost, današnji muslimani olahko drže Allahovu vjeru. Kao posljedica toga su se počele voditi duge rasprave, diskusije, a koje su zamijenile djela!
U mnogim predanjima koje dostižu stepen „tevatura“ , kako su to mnogi učenjaci potvrdili, se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Ko mi uputi jedan salavat, Allah njemu uputi deset.“ Nema potrebe da dužim navodeći veliki broj predanja u kojima se prenosi citirani hadis. Šta je to Allahov salavat kojeg upućuje Svojim robovima? Allahov salavat jeste oprost i milost. Ako to već znate, onda imajte na umu da, kada uputite jedan salavat Poslaniku, s.a.v.s., da Allah vama uputi deset, a što znači da vas mnogostrukom milošću obaspe i oprosti grijehe. Ta milost biva povodom da nam brige butu otklonjene i da nam bude olakšano. Ahmed, Hakim, Bejheki, i neki drugi bilježe predanje koje se prenosi od Abdurrahmana b. Avfa, r.a., da je kazao: „Pratio sam Poslanika, s.a.v.s., jednom, pa je ušao u jednu bašču zasađenu palminim stablima. Vidio sam ga kako je učinio sedždu na tlu. Sedždu je toliko odluljio, da sam se pobojao da je preselio. Približio sam mu se, pogledao u njega, kada on podiže glavu i reče: - Šta je s tobom Abdurrahmane? – Allahov Poslaniče, položio si svoju glavu na tlo i zadržao se tako toliko dugo da sam se prepao pomislivši da si preselio. U sebi sam kazao: Nećeš nikad više od danas vidjeti Allahova Poslanika. Na to mi je odvratio: - Došao mi je izaslanik od moga Gospodara i kazao mi da će me obradovati. Allah poručuje da svaki onaj koji meni uputi jedan salavat, Allah će njemu uputiti deset. – „ Poslanik, s.a.v.s., je zbog toga stavio svoju mubarek glavu na golo tlo i učinio sedždu na kojoj se zadržao toliko dugo. Zašto? Nije se on obradovao što će se njemu upućivati salavati, već se obradovao nagradi za salavat. Danas se, međutim, mnogi muslimani poigravaju i olahko drže upućivanje salavata Allahovome Poslaniku, s.a.v.s. Zašto se on u tolikoj mjeri obradovao? Nije li se on od silne radosti obreo u toj bašči i učinio sedždu na prašini, na kojoj se veoma dugo zadržao? Prenosi se od Ubejja b. Ka'ba, r.a., da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., probudio oko polovine noći i kazao: „Došao je Dan kada se Zemlja potresom zatrese, za kojim će slijediti sljedeći.“ Dakle, došao je jedan od predznaka Sudnjeg dana. Pod onim potresom koji će slijediti se misli na trenutak kada će svi pomrijeti. Tada je počeo buditi ljude iz sna kako bi ibadetili, koliko god su u mogućnosti, spominjući Allaha, dž.š., klanjajući, upućujući dovu, tražeći oprosta... Tada sam ga upitao, nastavlja Ubejj, r.a.: Allahov Poslaniče, ja upućujem tebi mnogo salavata. Koliko vremena u kojem ibadetim, da posvetim salavatima. Odgovorio je: - Koliko god želiš. – Četvrtinu?, upitao sam. – Koliko god želiš, ako možeš i više, bolje je. – Trećinu?, ponovo sam upitao. – Koliko god želiš, ako možeš i više, bolje je. – Polovinu?, opet sam ga upitao, pa je isto odgovorio. Zatim sam mu kazao da ću svo to vrijeme provesti u upućivanju salavata njemu. Tada mi je kazao: - Tada će ti biti svaka briga otklonjena, a Allah će ti sve grijehe oprostiti. –
Da li su ove riječi koje se prenose od Allahova Poslanika, s.a.v.s., neke beskorisne riječi bez ikakvog značenja? Ili su možda jedna činjenica na koju nam skreće pažnju Allahov Poslanik, s.a.v.s.? Da li je moguće da čovjek koji vjeruje u Uzvišenog Allaha i koji je čvrsto uvjeren u poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., da ne povjeruje u ovaj hadis koji je sasvim vjerodostojan – sahih? Draga braćo! Trebali bi znati da ovo nije lijek za pojedinca samo, već za za čitavo društvo! Pojedinac koji bude uzeo lijek koji se prenosi od Ubejja b. Ka'ba, r.a., nesumnjivo će se izliječiti od svega onoga od čega boluje, od svih briga i teškoća. Poslanik, s.a.v.s., mu to obećava! Postići će, uz pomoć Uzvišenog Allaha, sve što bude želio. Kako se pojedinac izliječi, tako će se i zajedinca u kojoj budu nagomilani problemi, brige i teškoće.
Lijek za sve to jeste salavat. Za zajednicu jesu salavati koji se grupno donose, a za pojedinca koje on pojedinačno – za sebe donosi.
Draga braćo! Ponovo vam vas pitam kakva će sutra biti situacija s islamom kada se mnogi od onih koji se drže njegovih propisa počnu zanimati samo govorom o njemu i onim što se danas naziva „islamskim mišljenjem“? Mi čujemo žrvanj, ali brašna nigdje ne vidimo, kako se to veli u narodu. Zbog čega, draga braćo? Islam treba da zavlada ljudskim razumima i srcima, a što danas nije slučaj. Islam kao pokornost roba njegovome Gospodaru danas je počeo nestajati i iščezavati. Islam se sveo na puku formalnost i kojekakva mišljenja. Zbog toga smo u trenucima slabosti i nedaća počeli utočište tražiti u kojekavim mišljenjima i naklapanjima, od kojih nikakve koristi nema. Draga braćo! Možda će se neko pitati koja je to korist od brojnih salavata koje upućujemo Vjerovjesniku, s.a.v.s., kada znamo koliku mu je počast Allah, dž.š., već dodijelio. Na Sudnjem danu će mu dodijeliti najuzvišeniji položaj koji niko neće uživati, osim njega, bez obzira upućivali mu mi salavate, ili ne. Koja je, stoga, korist od salavata? Zašto je on toliko važan? Draga braćo! Odgovor na postavljeno pitanje se krije u činjenici da mi salavatima ne povećavamo položaj Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer, nesumnjivo je, da će mu Uzvišeni Allah podariti sve ono što on zaslužuje, pa čak i više. Međutim, salavat je dug koji smo dužni prema onome preko koga nam je došla Uputa i preko koga smo upućeni. To je dug prema onome preko koga spoznajemo Uzvišenog Allaha. Zaista je to dug! Kada Uzvišeni Allah uputi salavat milosti i oprosta nama, to je zato što smo izvršili svoj dug prema Njegovome Poslaniku, s.a.v.s. Pogledajt koliko Uzvišeni Allah zahtijeva da djeca poštuju svoje roditelje: „Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"“ (El-Isra', 24) Ne kaže li Uzvišeni: „Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!" (El-Isra', 23-24) Ti, i ako ne budeš molio za svoje roditelje, zbog njihove brige oko tebe i tvoga odgoja, Allah, dž.š., im neće uskratiti Svoju milost. Nema sumnje da će ih On, i pored toga, počastiti. No, Uzvišeni Allah nas poučava našem dugu prema njima, odgaja nas i podučava zdravome odgoju. Oni zaslužuju tvoje lijepo ponašanje prema njima, jer su te podizali i odgajali. Zar oni ne zaslužuju riječi kojima ćeš izraziti svoj dug i svoju zahvalnost prema njima? Koje su to riječi? To su tvoje dove kojima te podučava Uzvišeni Allah. Ista stvar je i salavatom kojeg donosimo danju ili noću. On je izraz naše zahvalnosti kojim se obraćamo Allahu, dž.š., kazujući: „Gospodaru moj, da nije bilo Tvoga Poslanika koga smo spoznali i čijih uputa smo se pridržavali, ne bismo umjeli razlikovati istinu od laži. Uzvišeni Allahu, nagradi, stoga, navjećim dobročinstvima i odlikuj ga najvećim počastima.“ Ovo je, dakle, značenje salavata koje upućujemo Poslaniku, s.a.v.s.
Volio bih da muslimani shvate ove riječi i u njima vide lijek u trenucima iskušenja i nedaća.
Molim Allaha da nam oprosti!