DOBRI - UDIN Među starijim Sarajlijama još uvijek postoji sjećanje na čovjeka poznatog kao Udin. Kaže se da je bio dobri. Neke detalje iz njegova života navest ću prema kazivanju Kenana Čeme, kojem je kazivao njegov otac Salih, a njemu otac njegov Hamdija. Naime, zna se kako je izvjesni Udin bio siromašan čovjek koji nije imao svoga doma. Do pred Drugi svjetski rat na konaku je bio kod Mujage Merhemića na Bistriku. Negdje pred rat, Mujaga zamoli Hamdiju Čemo da ga on preuzme kod sebe, što on i prihvati. Tako Udin dolazi u Hamdijinu kuću, u ulici Huremuša, iznad stare Bistričke stanice. Hamdiju je iz milja zvao paša. Dolazi i rat. Hamdija odlazi na front u Rusiju, kao oficir njemačke vojske. Pred sam odlazak, govori Udinu kako se samo boji hoće li moći na sabahski namaz ustajati i hoće li ga metak pogoditi. Udin mu odgovara kako će ga on na svaki sabah buditi, a metak ga neće pogoditi. Kad se Hamdija vratio s fronta pričao je kako mu se svaki sabah ukazivao Udin, budeći ga na namaz. Još jedan detalj vezan za Udina jeste događaj koji se zbio u toku bitke za Staljingrad (današnji Volgograd). Naime, Hamdija priča kako bijaše spavao s vojnicima svoje regimente u nekoj drvenoj baraci. Bijaše gluho doba noći. Odjednom ga poče neko gurati. On se probudi kad vidje kako pored njega stoji Udin i govori mu: ''Ustaj paša! Diži vojsku i bježite iz barake!'' Hamdija ustaje, diže zbunjene vojnike i svi zajedno izlaze iz barake. Čim su malo odmakli, na baraku pada ruska kaćuša i svu je raznosi. Hamdiju u bici za Staljingrad nije pogodio metak. No zadobio je promrzline zbog kojih je kao ranjenik morao biti prebačen u Drezden, a potom u Mostar. Krajem rata se vraća kući. Neki od doušnika s mahale predaju ga partizanima i biva osuđen na robiju od 20 godina. U zatvoru, uglavnom KPD-u Zenica, je proveo 18 godina, od toga pola u samici i staklari. Po izlasku iz zatvora jedan od prvih zadataka bio mu je zijaret Udinova mezara u selu Lasica kod Hrasnice. O Udinu mi je kazivao i jedan stariji džematlija Muslihudinove džamije na Ploči, Avdo Baščaušević, kad smo se tamo zatekli na jaciji Kemal Čemo, Kenan Čemo i ja, dana 10.01.2000. ili 3. ševvala 1420. Sasvim slučajno spomenuo je kako poznavaše Hamdiju, pa nam poče pričati o jednom visokom čovjeku iz sela Godinje kod Trnova. Naime, taj bi čovjek s bajrakom znao prolaziti čaršijom i vikati: ''U dîn (vjeru) dok nudim!'' Većina svijeta ga je smatrala ludim. Inače, prezivao se Godinjak. Sasvim je izvjesno kako je riječ o istom Udinu, da mu se Allah smiluje. (Velid Hatić, Predaje o evlijama u starom Sarajevu, diplomski rad odbranjen na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, april 2004. godine.)