Imam iz reda druge generacije muslimana, Nu’man b. Sabit Ebu Hanifa, radijallahu anhu, zabranio je svome sinu Hammādu raspravu po pitanju vjere i vjerovanja pa je sin primjetio i konstatovao da on (Ebu Hanife) vodi rasprave a u isto vrijeme ih zabranjuje. Imami ‘azam, Ebu Hanife mu je na to odgovorio: “Mi smo se prilikom rasprava ponašali kao da su nam na glavama ptice (vodeći računa o glasu i pokretu, op. prev.), iz straha da naš kolega (tj. onaj sa kime vodimo raspravu) ne pogriješi i ne udalji se od istine, dok vi danas raspravljate i želite da sagovornik pogriješi. Ko želi da njegov sagovornik pogriješi taj želi da njegov sagovornik počini nevjerstvo, a ko želi da njegov sagovornik počini nevjerstvo uznevjerovao je prije svoga sagovornika.” (El-E’immetu-l-erbe‘a, Ahmed eš-Šerbāsi) Imam koji zaslužuje našu ljubav, povjerenje i poslušnost.