Uzvišeni Allah je rekao:
„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“, a potom je podsjetio muslimane na njihova međusobna neprijateljstva i podjeljenost koji su bili prisutni među njima u prošlosti:
„I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio.“ (Ali Imran, 103.)
U ajetu koji slijedi Uzvišeni Allah ukazuje na ono što će sačuvati jedinstvo muslimanske zajednice (džemata), kazujući:
„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.“ (Ali Imran, 104.)
Odmah nakon citiranog ajeta Uzvišeni Allah upozorava vjernike na posljedice razdora zajednice (džemata), te kaže:
„I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika!“ (Ali Imran, 105.)
Dakle, On prijeti kaznom svima onima koji budu činili razdor među muslimanima i svojim govorom i postupcima se udaljili od zajednice muslimana.
Na kraju ovog kazivanja o jedinstvu zajednice muslimana, Uzvišeni Allah pohvaljuje ashabe i one koji ih slijede u Vjeri, kazujući:
„Vi ste ummet najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.“ (Ali Imran, 110)
Dakle, ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovan je time što on predstavlja zajednicu koja najviše koristi ljudima, vjerujući u Allaha, ukazujući na dobro i odvraćajući ih od zla. To je zajednica vjernika koji su jedinstveni po svojoj saosjećajnosti, ljubavi i poštovanju, koje oni iskreno iskazuju jedni prema drugima. To je zajednica čiji imami – autoriteti, bez obzira na razlike u mišljenjima, u svakoj prilici rade na jedinstvu ummeta, svjesni da je pravljenje razdora kroz isticanje formalnih razlika, omalovažavanje i pogrdu „drugih“ muslimana zapravo klizava staza na kojoj su se mnogi pokliznuli i upropastili, a ummetu nisu donijeli nikakvog dobra ili koristi. Historija neumoljivo svjedoči da su istinski autoriteti islama uvijek radili na jedinstvu ummeta, vraćajući mu slavu koju bi bio izgubio, a lažni autoriteti uvijek izazivali sukob i širili mržnju, rušeći slavu i ugled ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Uprkos zapovijedi kojom nam Uzvišeni Allah ukazuje na nužnost i dužnost jedinstva zajednice, zabrinjavajuće je nepovjerenje, skrivena mržnja i neprijateljstvo među određenim skupinama muslimana, koji, nažalost, vrlo često prerastaju u verbalni ili fizički sukob. Sasvim je jasno da predstavnici ili vođe tih skupina moraju iskreno pristupiti iznalaženju rješenja kojim će pripadnici istog ummeta, kao članovi različitih muslimanskih skupina, započeti „međumuslimanski“ dijalog, zasnovan na toleranciji, poštovanju i ljubavi. To je zbog činjenice što nas je naš Uzvišeni Gospodar nazvao braćom:
„Vjernici su uistinu braća; zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala!“ (El-Hudžurat, 10).
Dakle, čovjek ne može svome bratu želiti zlo, a kamoli ga činiti. Stoga je i plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
„Niko od vas neće biti vjernik dok ne bude želio svome bratu ono što želi samome sebi!“ (Buharija i Muslim)
Naravno, poziv jedinstvu ummeta i islamskom bratstvu moraju proklamovati islamski učenjaci „Ehlu's-sunneta vel-džema'ata“; zajednici koju je Pejgamber, sallallahu alejhi ve sellem, definisao kao zajednicu (džemat) „onih koji slijede njegov put i put njegovih ashaba.“ Odnosno, oni koji su „zajednica“ (el-džema'a).[1] To je ona zajednica koja je činila okosnicu i glavnicu muslimanskog bića u svim stoljećima historije islama, počev od prvog – sretnog stoljeća – u kojem je živio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi časni ashabi, pa do ovog našeg, petnaestog stoljeća, u kojem živimo mi, ummet Muhammeda Mustafe, alejhis-salatu ves-selam.
Na kraju, trebamo znati da svaka skupina muslimana koja radi na razdoru, a ne na jedinstvu ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja igračku u rukama šejtana i neprijatelja islama, bez obzira na njihove tvrdnje i teoretske postavke. Ovaj ummet ima neprekinuti lanac (sened) ogromnog broja učenjaka koji su u svakom stoljeću zastupali, branili i širili Istinu do najudaljenijih krajeva Zemlje. To nije neka mala skupina muslimana ili, pak, neki određeni muslimanski pokret. Ehlu's-sunnet vel-džemat predstavlja veliko „stablo ummeta“.
Nažalost, danas vidimo kako neke skupine muslimana u ime „Ehlu's-sunneta vel-džemata“ nastoje da ovo stablo poistovjete sa granom na kojoj oni sjede, ranjavajući druge grane i uzrokujući štetu cijelom „stablu ummeta“. Naime, naša dužnost je da prema pripadnicima ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, uvijek imamo iskren odnos[2] i da svakodnevno preispitujemo svoje mjesto u ummetu, pitajući se: „Šta ja predstavljam za ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem? Šta ja činim za njegov spas i jedinstvo? Koliko sam milostiv prema njemu? Koliko činim na zacjeljivanju njegovih rana…“
Ako već ništa drugo nismo u stanju da radimo za ummet, barem upućujmo dovu Svemogućem Allahu kao neki naši dobri prethodnici, koji su svakodnevno učili:
Allahumme, aslih ummete Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
(Allahu, popravi stanje ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!)
Allahumme ferridž ‘an ummeti Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
(Allahu, otkloni nedaću od ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!)
Allahumme'rham ummete Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
(Allahu, smiluj se ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!)
Abdulaziz Rizvić
Izvor: tuba.org.ba