Poslije prikaza života i djela Imama Maturidija, dr. Ahmed Smajlović govori o njemu kao o jednom od trojice genijalnih islamskih istraživača koji su djelovali na polju akaida.
Glavna znanstvena preokupacija Imama Maturidija bila su akaidska pitanja i on je činio sve, kako ističe Smajlović, da sačuva izvornost, čistoći i originalnost islamskog vjerovanja. Na tom zadatku Maturidi se sukobio s mnogim sektama, posebice mu’tezilijama, keramijama, rafidijama i drugim. Imam Maturidi proučava mnoga akaidska djela, podučava druge osnovama islamskog učenja i vjerovanja, participira u znanstvenim dijalozima svoga vremena ubacujući se tako u žarište znanstvenih rasprava, dijaloga i proučavanja, prateći sva misaona kretanja svoga vremena.
Sve će ovo, kako kaže dr. A. Smajlović, omogućiti Maturidijevom geniju da napiše djelo Kitabut-tewhid koje s pravom predstavlja temeljno djelo proučavanja maturidijske akaidske škole. Na kraju dr. Smajlović ističe da je Imam Maturidi bio ne samo racionalniji, nego i bliži ehlisunnetskom i džema’atskom vjerovanju islamskog poimanja imana od Imama Eš’arija što je po njegovom mišljenju i uočljivo i razumljivo.
(Islamska misao, VII/1985., br. 76, str. 13-18)