Postali smo primorani da ne budemo „selefije“ u metodama dokazivanja kako bi učinili korist „selefijama“ učeći ih onome što ne znaju, popravili njihovo stanje i uvjerili ih u istinu koje nisu svjesni! Zato što njima nije dovoljan dokaz iz Kur'ana i Sunneta, iako tvrde da se pozivaju na njih, čak nije dovoljno navesti riječi selefa kao dokaz ispravnog razumijevanja spomenutog dokaza – iako tvrde da slijede put selefa, već je neophodan pečat i saglasnost Ibn Tejmijje ili nekoga poslije njega od onih na koje su ograničili poznavanje islama!!
Čak smo nekada primorani da im se obraćamo prema njihovim shvatanjima i zastranjivanjem u odnosu prema svojim šejhovima, pa ako hoćemo da ih ubijedimo da nešto nije haram ili novotarija, onda kažemo „Bin Baz je to radio“ ili „Ibn Usejmin je to odobrio“ ili „Ibn Sa'di je to čuo i odobrio“...
Ovakvo nešto je dovoljno za njih da promijene svoje ubjeđenje ili, u najmanju ruku, da ih uzdrma i prihvate mogućnost različitih mišljenja. Kao da su ovi bezgriješni, kao da je njihovo odobravanje dokaz i kao da nema sumnje u ispravnost njihovih djela!! A kada im nešto takvo preneseš od nekoga ko je hiljadu puta učeniji od njih, poput Nevevija, El-Izz bin Abdis-selama i Ibn Hadžera, na to ne obraćaju pažnju niti razmišljaju o tome da oni ima drugačije stavove!! Kada bi otišao dalje, do Ebu Hanife, Malika, Šafije i Ahmeda, oni bi tada samo ustvrdili da ne oklijevaju ukazati na njihovu grešku ukoliko njihov stav, prema njihovoj tvrdnji, nije u skladu s Kur'anom i Sunnetom!!
Dr. Eš-Šerif Hatim bin Arif El-Avni (Univerzitet Ummul-Kura, Mekka)
Izvor: mudrost.ba