Ebū Mensūr ibn Mahammed ibn Muhammed ibn Mahmud el-Hanefī el-Mutekellim el-Māturīdī es-Semerkandī (umro 333/944) jedan je od najoriginalnijih ortodoksnih muslimanskih mislilaca četvrtog/desetog stoljeća. Imam Ebu Mensur el Maturidi, Allah bio zadovoljan njime, ubraja se u red velikih islamskih mislitelja akaida, zagovaratelja sunneta i branitelja Allahova Šerijata. Po dr. Smajloviću, Imam Maturidi je jedan od velikana islamske akaidske misli koji ne samo da je tu misao obogatio, razradio i unaprijedio, nego ju je i inaugurirao u posebnu akaidsku školu poznatu pod imenom Maturidijska akaidska škola, kojoj pripadaju svi muslimani hanefijskog pravca u fikhu, a među njima svoje mjesto su našli i muslimani naših krajeva. Imamul huda, Ebu Mensur Maturidi je činio sve kako ističe dr. Smajlović da sačuva izvornost, čistoći i originalnost islamskog vjerovanja. Na tom zadatku Imam Maturidi se sukobio s mnogim sektama, posebice mu'tezilijama, keramijama, rafidijama i drugim. Imam Maturidi proučava mnoga akaidska djela, podučava druge osnovama islamskog učenja i vjerovanja, participira u znanstvenim dijalozima svoga vremena ubacujući se tako u žarište znanstvenih rasprava, dijaloga i proučavanja, prateći sva misaona kretanja svoga vremena. Sve će ovo, kao kaže dr. Smajlović, omogućiti Maturidijevom geniju da napiše djelo Kitabut-tewhid koje s pravom predstavlja temeljno djelo proučavanja ehli sunnetske akaidske škole.
Šejh h. Mehmed ef. Handžić, rahmetullahi alejhi o bedemima odbrane izvornog islamskog vjerovanja veli: "Velike zasluge u odbrani vjere i ehlus-sunnetskog pravca, pored ostalih bezbroj zaslužnih ljudi, zaslužuju dvojica islamskih učenjaka koji se pojaviše koncem druge polovice trećeg stoljeća, a to su Ebul-Hasan el-Eš'ari i Ebu Mensur el-Maturidi."
Imamul Huda Ebu Mensur El Maturidi, uzeo je znanje od Ebu Bekr Muhammed El Džuzdžanija a on od Ebu Sulejman El Džuzdžanija a on od Muhammeda i Ebu Jusufa, radijallahu anhum, a oni dvojica od Ebu Hanife radijallahu anhu. (A'lamul Ahbar, El Kufevi, str. 130.) Njegova vrijednost je u tome što je zabilježio obrazložio i sistematizovali vjerovanje ranih muslimana (selef salih), a također je svojim mnogobrojnim djelima učvrstio i razvio metodologiju odbrane stavova Ehli sunneta od napadanja raznih mišljenja među muslimanima i od utjecaja sa strane. Naravno, elementarna građa njihove sistematizacije je u Kur'anu i Sunnetu. Kod svih učenjaka hanefijskog mezheba nema ništa sporno u tome što se kaže da slijede maturidijsko tumačenje akaidskih pitanja. To nije usmjereno protiv naseg Imama Ebu Hanife, radijallahu teala anhu, niti umanjuje njegov značaj po bilo kojoj osnovi.
El-Maturidijev misaoni napor imao je dva cilja:
1) zaštititi islamsko učenje od vanjskih napada i 2) konsolidirati islamsko učenje iznutra.
Da bi udovoljio ovim ciljevima, el-Maturidi je usmjerio svoj intelektualni napor na tri područja islamskog učenja:
(a) jurisprudenciju (usūl el-fiqh); (b) egzegezu (tefsīr), i (c) teoriju (kelām).
Zbog svojih zasluga za ocuvanje ehli sunnetskog ucenja i odbrane istog dobiva od ehli sunnetske uleme casne epitete kao što su: "Imām el-mutekelli-mīn (prvak teologa), musahhih akaid el-muslimīn (reformator muslimanskih dogmi), alem el-hudā (znak Pravoga puta), reīs ehl-el-sunne (prvak sunnita), što ukazuje na njegovo istaknuto mjesto među sunnitskom ulemom, kao i na njegovu reformatorsku ulogu u oblikovanju sunnitskog kelāma.
