Tokom svojih zivota neki ashabi imali su priliku samo jednom u zivotu vidjeti Resulullaha, alejhisselam, kako klanja , neki jednom mjesecno, neki nekoliko puta u sedmici a neki su imali priliku biti uz Poslanika, alejhisselam stalno, sve do njegovog preseljenja.
Casni ashab, ucenjak iz reda casnih ashaba, cije znanje je pohvalio sam Poslanik, alejhisselam, Abdullah bin Mesud r.a. na kojeg se vezuje hanefijski mezheb gledao je kako Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, klanja više od svih ashaba s obzirom da je bio njegov vjerni sluga i stalni pratilac. On prenosi prenosi da je hazreti Pejgamber, alejhisselam, klanjajuci namaz dizao ruke samo na pocetku namaza, kod pocetnog tekbira. Hadis kojeg biljezi Buhari o dizanju ruku prenosi Ibn Omer koji je i sam napustio dizanje ruku u namazu mimo početnog tekbira kako se navodi u hadisu kojeg biljezi imam Ebu Davud u sunenu. Hanefijski pravnici, uz najveceg imama, imami azama, tabiina Ebu Hanifu, ne uzimaju u obzir predaje ako po njima ne rade oni koji ih prenose. Tako da je ulema najstarije i najvece pravne skole koja je nastala u vrijeme selefa, kao i ulema malikijske pravne skole nastale takodjer u vrijeme selefa (prvih generacija), stava da je visestruko dizanje ruku u namazu derogirano, ponisteno, kasnijom praksom Allahovog Poslanika, alejhiselam. S tim sto hanefijski fekihi (pravnici) smatraju da je dizanje ruku mimo pocetnog tekbira jedan od namaskih mekruha (pokudjenih) radnji koje svakako ne treba raditi.
Takodjer i drugi od najučenijih ashaba kao sto su hazreti Ebu Bekr, Omer, Alija, radijallahu anhuma, kao i casni ehli bejt (Poslanikova porodica) alejhimusselam, koji su najvise vremena provodili sa Poslanikom, alejhisselam, nisu dizani ruke u namazu osim pri pocetnom tekbiru. U djelu Bediussani stoji da je Ibn Abbas rekao: "Deset ahaba kojima je Poslanik, s.a.v.s., posvjedočio ulazak u Džennet dizali su ruke samo pri izgovoru početnog namaskog tekbira". (Sahihul-Buhari, šerh, Prijevod Hasan Škapur, Knjiga I, str. 502.)
Prenosi se od Vail ibn Hudžera da je rekao: “Viđao sam Božijeg Poslanika da je dizao ruke naspram ušiju prilikom početnog tekbira, zatim sam im ponovo došao pa sam ih vidio kako dižu ruke do naspram ramena a na njima su bili oklopi i ogrtači.” (Ebu Davud, hadis br. 728, 1/ 194; Nesai, 2/ 94)
Iz posljednjeg hadisa vidimo da je Božiji Poslanik dizao ruke naspram ramena samo u posebnim situacijama kada bi nosio posebnu vrstu ogrtača i odjeće koja bi spala ako ne bi podigao ruke do naspram ušiju. Svi hadisi koji se bilježe o Poslanikovom dizanju ruku do naspram ramena ili prsa odnose se na situacije kada bi dizanje ruku do ušiju uzrokovalo padanje ogrtača i otkrivanje tijela. Takođe, Božiji Poslanik je nekada dizao ruke do naspram svojih prsa kako bi podučio muslimanke kako trebaju obavljati svoj namaz i taj propis ne važi za muskarce kako je to navedeno u hadisu kojeg bilježi Taberani.
Pored toga, imam Ebu Hanife r.a., koji je gledao ashabe i tabiine kako klanjaju a i oni njega, nije zatekao ulemu i stanovnike Kufe da dižu ruke četiri puta u namazu. Takodjer, tabitabiin imam Malik r.a., nije zatekao ulemu i stanovnike Medine da dižu ruke četiri puta u namazu. Znači u dva grada gdje je živjelo najviše ashaba ruke su se dizale samo jednom - u Medini, gdje je ukopano preko 10 000 ashaba i u Kufi, gdje je stolovao hazreti Alija i živjelo preko 4 000 ashaba. Ashabi r.a., prakticno, primjerom su prenijeli nacin klanjanja po sunnetu Resulullaha a.s. na tabiine a oni na potonje generacije prenijeli casno znanje koje se bastini i cuva do danasnjih dana. U Bosni i Hercegovini vijekovima cuvamo praksu obavljanja namaza po sunnetu Resulullala, sallallahu alejhi ve sellem.
Procitajte: