Muslimani Bošnjaci u doktrinarnom ili akaidskom smislu pripadaju ehl-i sunnetu ve'l-džematu. Dominantna većina današnjih muslimanskih naroda (najmanje 85% od ukupnog broja muslimana) diljem Svijeta islama identificira se sa tom sintagmom kao duhovnim okvirom u kojem razumijevaju i prakticiraju svoju vjeru.
U literaturi se obično nazivaju sunnijama ili sunnitima. U stručnoj literaturi, pak, ustalio se skraćeni termin ehl-i sunnet, koji se uvijek shvata i razumijeva u svojoj cjelovitosti, dok se sintagme ''muslimanska ortodoksija'' ili ''muslimansko pravovjerje'' često koriste u studijama o islamu na evropskim jezicima. Dakle, glavni tok muslimanskog mišljenja i prakse, u najširem smislu te riječi, kroz historiju kao i danas, realizira se ili ostvaruje na osnovama ehl-i sunnetskog razumijevanja temeljnih istina vjere i njezinog sadržaja.
Pripadanje ehl-i sunnetu ve'l-džematu znači, u najkraćem, pripadanje sljedbenicima sunneta i džemata (zajednice), kako glasi doslovan prijevod te sintagme. Pod okriljem tog termina razvio se čitav jedan duhovni univerzum precizno definiranog, pravovjernog i spasonosnog vjerovanja. Osnovu tog duhovnom univerzuma osigurava akaidska literatura u kojoj se definiraju temelji i principi ehl-i sunnetskog vjerovanja. Takva djela o temeljnim istinama vjere, tj. o naravi, sadržaju, opsegu i predmetu muslimanskog vjerovanja mogli su ispisati samo učenjaci (alimi) visokih duhovnih i intelektualnih dometa, učenjaci koji su ''duboko uronuli u nauku'', odn. oni koji su posjedovali doboko i široko znanje Kur'ana i sunneta. Prije nego što navedemo neke principe ehl-i sunnetskog vjerovanja te silsilu (predajni lanac) ehl-i sunnetskih učenjaka i neka njihova djela, potrebno je ukratko stručnije objasniti termin ehl-i sunnet ve'l-džemat.
"Termin ehl-i sunnet ve'l-džemat"
Ovaj termin nastao je nakon pojave novotarija i nastanka sekti. Utemeljenje ovog termina pronalazi se u hadisima i izjavama plemenitih ashaba koji ukazuju na obavezu pridržavanja sunneta Muhammeda, a.s., i povezivanja sa džematom. U jednom od takvih hadisa Poslanik, a.s., je rekao: „Držite se moga sunneta i pravca pravednih halifa iza mene, čvrsto se držite toga, a čuvajte se novotarija, jer je svaka novotarija zabluda“ (Tirmizi: 2676).
Riječ ehl u arapskom jeziku nosi intenciju pripadnosti i bliskosti. Otuda se zaključuje da termin ehl-sunnet označava ljude najbliže sunnetu Allahovog Poslanika, a.s., tj. njegovog poslaničkoj praksi ili njegovom putu (sunnet). Inače, termin ehl-i sunnet ima svoje opće i posebno značenje. U općem smislu njime se označavaju svi muslimani koji nisu šīje, dok u posebnom smislu označava one koji slijede praksu ili sunnet Muhammeda, a.s., u svim aspektima života, nasuprot onih koji su prihvatili određene novotarije u vjerovanju, kao što su šīje-rafidije, haridžije, džehmije, mu'tezilije, kaderije... Oni, pak, kako ističe imam Sujuti, koji se čvrsto budu držali sunneta i većinskog dijela muslimana (džemata) i budu daleko od spomenutih inovatora u vjerovanju, oni će, Allahovom milošću, biti ona spašena grupa (El-Emru bi l-ittiba‘i ve n-nehju ani l-ibtida', 51).
U stručnoj literaturi postoje i drugi nazivi kojima se označavaju pripadnici ehl-i sunneta ve'l-džemata, od kojih su najpoznatiji:
- sljedbenici hadisa i tradicije (ashabu l-hadisi ve l-eser);
- prve generacije muslimana ili ispravni prethodnici (es-selefu s-salih) i
- spašena i potpomognuta grupa (el-firkatu n-nadžijetu l-mensure).
Tako je čuveni imam Ebu Hasan el-Eš'ari (u. 330/942.) u svom djelu Mekalatu l-islamijjin (Islamske doktrine i vjerovanja) jedno od poglavlja ovoga djela naslovio riječima ''vjerovanje ehl-i sunneta, ehl-i hadisa i ehl-i selefa''. (Vidi prijevod ovog poglavlja u časopisu Islamska misao, br. 101-102, 1987., str. 11-14).
Pod riječju džemat u sintagmi ehl-i sunnet ve'l-džamat misli se općenitio na sve muslimane, a posebno na učenjake i mudžtehide muslimana koji su na Putu Istine i putu prvog džemata muslimana, tj. džemata ashaba. Allahov Poslanik, a.s., rekao je: „Neprestano je jedna grupa moga ummeta biti na Putu Istine. Njima neće moći nauditi oni koji se od njih odvoje. Sudnji dan će nastupiti, a oni će ostati takvi“ (Buhari: 7460).
"Temelji i principi ehl-i sunnetskog vjerovanja"
Imam Ebu Hamid el-Gazali (u. 505/1111.) ističe da su sljedbenici ehl-i sunneta ''pomirili rezultate ljudskoga razuma sa postulatima Božanskog zakona i tako shvatili da iskaz La ilahe illellah Muhammedu'r-resulullah (Nema Boga osim Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik) nije dovoljan i dostatan sve dok se u potpunosti ne shvate temeljni principi koji počivaju ispod ovoga svjedočanstva. Također su shvatili da dva dijela ovog šehadeta (svjedočenja), iako na jedan koncizan način, sadrže potvrdu/afirmaciju Božije Biti (zat), Njegovih atributa (sifat), Njegovih djela (ef'al) i istinosti (poslanja) Njegovog Poslanika. Isto tako, spoznali su da struktura imana (vjerovanja) počiva na ova četiri temelja (erkan), a svaki od njih temelji se na deset principa (usul)'' (Jerusalemska poslanica, 9-10). U nastavku ove svoje poslanice imam-i Gazali dat će kratak ali temeljit pregled navedena četiri temelja, odn. četredeset principa na kojima se oni temelje zaključujući da su to ''principi vjerovanja (kawa'idu l-'aka'id); onaj ko u njih vjerujuje, sebe identificira kao pripadnik ehl-i sunneta, dok onaj ko im se suprostavlja, identificira se kao inovator''. (Vidi naš prijevod Jerusalemske poslanice u izdanju UG Hastahane tekije Mesudija, Kaćuni).
Imam Ebu Hasan el-Eš'ari u drugom poglavlju svoje poznate knjige El-Ibanetu 'an usuli d-dijane (Objašnjenje temeljnih doktrina vjerovanja) navodi pedeset tačaka ehl-i sunnetskog vjerovanja. (Vidi naš prijevod ovog poglavlja u: Glasnik Rijaseta, br. 11-12, 2003, str. 1111-1116). Učenjak Abdu'l-Kahir el-Bagdadi (u. 429/1037.) u svojoj knjizi El-Ferku bejne'l-firek (Razlike između frakcija) nabraja petnaest temelja vjere (erkanu'd-din) oko kojih su se usaglasili učenjaci ehl-i sunneta. Onaj ko im se u tome suprostavi, tvrdi El-Bagdadi, zalutao je! Svaki taj temelj ima svoje principe (usul), oko kojih nema razilaženja, i neka sporedna pitanja (mes'ail furu'), oko kojih su moguća i dozvoljena razilaženja.
"Put umjerenosti"
U svojoj drugoj knjizi pod nalovom El-Iktisad fi l-i'tikad (Umjerenost u vjerovanju), u kojoj se opširnije izlažu temelji i principi ehl-i sunnetskog vjerovanja, imam-i Gazali dokazuje da je osnovna odlika ehl-i sunneta ve l-džemata umjerenost (iktisad) u vjerovanju. Ta umjerenost u vjerovanju ehl-i sunneta ogleda se u sintezi Božanske Objave i ljudskoga razuma. Prema imam-i Gazaliju, to je najvažnija odlika koja ehl-i sunnet razlikuje od ostalih inovatorskih grupacija. U uvodu ove svoje knjige imam-i Gazali kaže: „O, kako je samo pao nisko i luta okrajcima zablude onaj ko nije objedinio ove razlike razuma i šerijata! Jer razum je poput zdravog oka koje nema nedostataka ili manjkavosti, a Kur'an je poput sunca koje sija uokolo. Kako je samo bijedno za tebe da tražiš uputu od onih koji su, u agoniji neznanja, ograničeni na jedno od ovoga dvoga. Jer onaj ko izbjegava upotrebu razuma zadovoljavajući se svjetlom Kur'ana poput je onoga ko se izlaže svjetlosti sunca zatvorenih očiju. Nema razlike između njega i slijepca. Razum zajedno sa Kur'anom jeste svjetlo nad svjetlima! Neko ko ima svoje oči usmjerene isključivo na jedno od ovoga dvoga ostat će u okovima obmane.“
Dakle, učenjaci ehl-i sunneta ustanovili su da nema kontradikcije između tradiranog šerijata i istina ljudskoga razuma. To je put ehl-i sunneta kojeg su trasirali veliki učenjaci i imami ovoga pravca.
"Nema mjesta tekfiru!"
Još jedno važno pravilo ehl-i sunneta ve'l-džemata jeste da muslimani koji pripadaju ovoj skupini jedni druge ne proglašavaju nevjernicima (tzv. tekfir). Aktualnost ovog pravila nikada ne prestaje i stalno ga treba isticati, jer, nažalost, dalje i bliže historijsko iskustvo uče nas pogubnim ili katastrofalnim posljedicama po međumuslimanske odnose ukoliko se to pravilo zanemari ili zaboravi. Tekfiru među muslimanima ehl-i sunneta nema mjesta zato što, kako kaže El-Bagdadi, autor već spomenute znamenite knjige o razlikama među muslimanskim frakcijama, među njima nema razilaženja (hilaf), jer su oni skupina ili džemat na Istini, a Uzvišeni Allah čuva Istinu i njezine sljedbenike (El-Ferku bejne l-firek, 361). Ovo zlatno ehl-i sunnetsko pravilo derivirano je iz preko trideset vjerodostojnih hadisa koji govore o tome da onaj ko se okreće prema Kibli nije nevjernik ni mušrik, makar griješio i zastranjivao. Njega su u svojim riječima i djelima isticali velikani ehl-i sunnetskog pravca, kao što su imami: Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed b. Hanbel, Ebu Hasan el-Eš'ari, Tahavi, Maturidi, Džuvejni, Gazali, Nesefi, Ibn Kuddame, Ibn Tejmijje, Senusi, Sujuti, imam Rabbani...
"Silsila ehl-i sunnetskog vjerovanja"
U pretposljednjem poglavlju svoje knjige El-Bagdadi navodi imena prvaka i imama ehl-i sunnetskog vjerovanja od vremena ashaba do svoga vremena, za koje kaže da su ''imami u temeljima vjerovanja (usulu'd-din) i učenjaci akaida (ulemau'l-kelam)''. Ovo bismo mogli nazvati silsilom ehl-i sunnetskog vjerovanja, koju ćemo sažeto predočiti, shodno El-Bagdadiju.
Među ashabima izdvaja Ali b. Ebi Taliba, koji je raspravljao sa haridžijama i kaderijama, i Abdullah b. Omera, koji se odrekao Ma'beda el-Džuhenija zbog njegovog negiranja kadera. Iz generacije tabi'ina spominje: Omera b. Abdulaziza, koji je napisao risalu u kojoj pobija vjerovanje kaderija (koji su negirali Božije određenje, odn. zagovarali potpunu slobodu ljudske volje); Zejda b. Alija Zejnu'l-Abidina, koji je napisao knjigu u kojoj, također, pobija vjerovanje kaderija; Hasan Basrija, koji je napisao pismo Omeru b. Abdulazizu u kojem kudi vjerovanje kaderija; te Ša'bija i Zuhrija. Nakon generacije tabiīna spominje Dža'fera b. Muhammeda es-Sadika i njegove knjige protiv kaderija, haridžija i rafidija.
Od imama u fikhu spominje Ebu Hanifu i imam-i Šafija. Traktat Kitabu l-fikhi l-ekber Ebu Hanife je napisao/diktirao kao odgovor kaderijama (Vidi prijevod ovog traktata u: Islamska misao, br. 13, 1979., str. 10-12). Imam-i Šafi' napisao je dvije knjige iz akaida: u prvoj osporava gledišta brahmana, a u drugoj zabludjelih sekti. Nakon ove generacije učenjaka, slijede imami: Ebu'l-Hasan el-Eš'ari (vidi prijevod el-Ešarijeve El-Lume' pod naslovom Bit polemike Bakillani, el-Kalem, Sarajevo, 2000), Bakillani, Isferajini i Ibn Furek.
U nastavku će El-Bagdadi spomenuti učenjake hadisa, tefsira, tesavvufa i dr. koji su dali veliki doprinos promicanju i širenju ehl-i sunnetskog vjerovanja. Nakon El-Bagdadija ova silsila ehl-i sunnetskih učenjaka nastavlja se preko djela Bejhekija, Džuvejnija, Gazalija, Nesefija, Ibn Tejmijjea, Ibn Kajjima, Taftazanija, Senusija, Sujutija i dr.
"Od Ebu Hanife do Hasan Kafija Pruščaka"
Možemo slobodno kazati da silsila ehl-i sunnetskog vjerovanja Bošnjaka na Balkanu seže od Ebu Hanife, preko gore navedenih učenjaka, pa do našeg Pruščaka, i sve do danas. Podsjećamo da su Bošnjaci u akaidskom smislu sljedbenici pravca Ebu Mensura Muhammeda el-Maturidija (u. 333/945.), osnivača maturidijske ehl-i sunnetske akaidske škole (vidi prijevod njegove risale iz akaida pod naslovom Traktat o islamskom vjerovanju, u: Islamska misao, br. 76, 1985, 20-27), kojoj pripadaju svi muslimani hanefijskog mezheba. Hasan Kafi Pruščak (u. 1615.) je prvi bošnjački alim koji je našim precima i nama prenio svjetlo ehl-i sunnetskog vjerovanja u svome djelu Revdatu'l-džennat fi usuli l-i'tikadat. Ovo djelo je preveo naš drugi ehl-i sunnetski velikan Mehmed Handžić, a objavljeno je 1979. god. pod naslovom Džennetske bašče o temeljima vjerovanja.
Pored prevedenih djela i traktata ehl-i sunnetskog akaida koja smo naveli u ovom tekstu, napominjemo da su na bosanski jezik prevedena i traktati: Tahavija (Islamska misao, br. 86, 1986., str. 6-8); Nesefija (Glasnik VIS-a, br. 6, 1985, str. 668-678); Muhammeda es-Senusija (Zbornik radova ITF-a, 1978., str. 75-82); Sujutija (Islamska misao, br. 103, 1987., str. 18-24); Ahmeda b. Hanbela (Islamska misao, br. 105-106; 1987, str. 19-20).
Stavove znamenitih učenjaka ehl-i sunneta danas je, smatramo, posebno potrebno glasno izgovarati i afirmirati u vezi sa vjerovanjem i praksom koju slijede Bošnjaci. To mislimo zbog tri razloga: a) među bošnjačkom ulemom u prošlosti bilo je onih koji su odstupili od učenja ehl-i sunneta u nekim pitanjima, a neki naši savremnici i danas kontinuiraju taj trend; b) što je učenje ehli-i sunneta naša najveća barijera od svih vrsta ''izama''; i c) učenja i pogledi imama Ebu Hanife mogu nam pomoći u našem poimanju nekih pojmova važnih za našu evropsku budućnost u kontekstu približavanja Evropskoj uniji prema kojoj naša zemlja teži.
Posebno želimo istaknuti da se ovim odnosom prema našim duhovnim precima i učiteljima u vjerovanju ne gradi nikakav svetački odnos prema njima i njihovim djelima. Stvar je jednostavna: temeljne istine vjere ne mijenjaju se protokom vremena! Ne može se jedan dan vjerovati u jedno, a drugi dan u nešto drugo!
Ovaj tekst završavamo riječima rah. Ahmeda Smajlovića, jednoga od naših najvećih alima u drugoj polovini XX stoljeća, koji je dao ogroman doprinos širenju ehl-i sunnetskog vjerovanja među Bošnjacima. U jednom svom tekstu o imamu Maturidiju (Islamska misao, br. 76, 1985, str. 13), Smajlović je zapisao: „S obzirom na to nauka o vjerovanju i predstavlja, sa islamskog stanovišta, prvenstvenu obavezu svakog muslimana, jer od njegovog opredjeljenja u tom pogledu, ovisi i njegova sudbina, nedaće koju su pogađale islamski svijet, ili ga danas pogađaju, rezultat su ustvari njegovog zapostavljanja nauke o vjerovanju, jer nepoznavanje ove oblasti omogućava postupno prodiranje drugih razmišljanja u naše vjerovanje, odn. naše udaljavanje od vjerovanja“.
Autor dr. Almir Fatić
#UčenjaciEhliSunneta #MuslimaniBošnjaciudoktrinarnomiliakaidskomsm #ImamMaturidi #imammaturid #ebumensurelmaturidi #hanefijskomaturidijskimezheb #maturidije #maturidi #maturidimaturidijeimammaturidiesarijeehli #imammaturidiebuhanifeakaidakid #imammaturidi #hanefije #ehlisunnetveldzemaat #ehlisunnet #akidaehlisunnetaveldzemaata