Naidjoh na zanimljivu predaju iz rukopisa, bolje receno jedne vjerske rasprave iz druge polovine 16. vijeka koju je 1973. objavio Ibrahim Mehinagic, koju uslovno naziva »ilmihalom«, gdje se prvi put se izricito spominju bosanske hurufije.
Interesantno je da su i tada, prije vise vijekova, bas kao i danas pripadnici novonastalih sekti, na nasem podneblju, radili na tome da narodu omraze ulemu i domace ucenjake a sebe predstave kao dobrim, vjerodostojnim i poboznim ljudima, pripadnicima spasene skupine. Ako u navedenom tekstu zamijenimo rijec "hurufija" sa nekom danasnom sektom koja radi na re-islamiziranju balkanskih muslimana, primjetit cemo znacajnu slicnost u pristupu i djelovanju...
»... I tako je to potrajalo, i tako se postupalo sve dok nisu nastupila ova sadasnja vremena. U ovim vremenima pojavise se hurufije, mulhidi, bezvjernici, hamzevije i zindici i prosirise se po svijetu. Oni govorahu: 'Uceni ljudi ne postupaju po svome znanju' i tu parolu prosirise u narodne mase isto onako kako su u nju prosirili rijeci bezbostva. Jer te zabludjele i zabludjujuce grupe Ijudi smatrahu svojim najvecim neprijateljima ucenjacki stalez i njeg su najvecma mrzili i prezirali. To zato, jer da nije bilo uleme, ucenjaka, hurufije i hamzevije bi za nekoliko dana cijeli ovaj svijet preokrenuli i uvukli u svoje mezhebe. U tom bi uspjeli zato jer je ovo vrijeme doba prohtjeva i uzitaka: a i njihovi mezhebi su prohtjevi i uzici, a ne cijenjeni islamski serijat. Zbog toga je islamska ulema izdala fetvu i odlucila da se takvi raskolnici mogu pogubiti ...
I ako te neuke musli manske mase ostanu u ovom danasnjem stanju, ovo zlo misljenje o ulemi njih ce postepeno odvesti u takav polozaj da uopce nece postupati po misljenju i savjetima ucenih ljudi, vec ce govoriti: 'Ulema je razvratna i po kvarena, a mi smo dobri ljudi i poboznjaci,' I tako ce korak po korak primati vjerovanje hurufija, A hurufije ce tada ,iskoristiti priliku i naci podesan put i nacina da javno istaknu i objave i svoj raskolnicki mezheb i svoje redovnicke knjige, a to su Dzavidani kebir i Dzavidani sagir. I hamzevije ce istodobno, a mozda i ranije kad ih bude stotinu hiljada, javno istupiti, pa ko ne bude htio uci u taj red, izvrsit ce nad njima opci pokolj, a imetke im i zivotne namirnice opljackati i popaliti...«
(Ibrahim Mehinagic, Cetiri neobjavljena izvora o hamzeviiama iz sredine XVI viieka, POF XVIII-XIX, Sarajevo 1973, str. 223-224.)