Mi (ehli sunnet vel džemaat), naprimjer, velimo, Bog ne sliči ostalim bićima, Njegovu opstanku nema početka niti svršetka, jedan jedini je, nije tijelo, nije materija, nije oznaka materije, nema mjesta, nema dužine, širine, boje, nije ni sa čim udružen pa da sa njim sačinjava jedno biće i tako dalje...
Bog nije materija, nije tijelo, nije potreban mjestu, niti se može mjeriti vremenom, nema boje niti oblika, ne može On biti sa nečim sjedinjen niti u što utjelovljen. U ovom vjerovanju nam se protive:
1) Oni koji vjeruju da je Bog tijelo (mudžessime). 2) Oni koji Boga prispodobljavaju Njegovim stvorovima i vele: On, iako nije tijelo, opet može imati osobine tijela (mušebbihe). 3) Oni koji vjeruju u nekakvo čudnovato sjedinjenje (inkarnaciju) božanskog lica sa čovječijim licem npr. Isa – alejhisselamom. 4) Panteisti koji ne poriču Boga, ali ga ne priznaju kao samostalno biće.
Šejh prof. h. Mehmed ef. Handžić, Ilmul-kelam: str. 359., 363.-364
