Ono što je posebno zanimljivo kod Imama Ebu Hanife, radijallahu anhu, ovog velikana islamske misli jeste činjenica da se on, za razliku od ostale trojice imama mezheba, nije počeo baviti naukom u ranoj mladosti, već je dugo vremena njegova glavna preokupacija bila trgovina kojom se vrlo uspješno bavio i koja ga je učinila izuzetno bogatim čovjekom.
Na studiranje ga je podstakao učenjak, također iz reda tabiina, Amir eš-Šabi, koji će kasnije postati i njegov profesor i šejh.
O tome Ebu Hanife (r.a.) priča:
'Jedanput sam krenuo na tržnicu da, kako je to bilo uobičajeno kod mene, prodajem svoju robu i usput sam sreo poznatog učenjaka Eš-Šabija. Nazvao sam mu selam, a on me je upitao:
''Kuda, mladiću?''
Odgovorio sam: ''Na tržnicu.''
On je na to rekao: ''Kada ćeš već jednom tržnicu i trgovinu zamijeniti mesdžidom i studiranjem islamskih nauka?''
Bez puno oklijevanja odgovorio sam mu: ''Ja slabo posjećujem znanstvene kružoke i nemam vremena za to.''
Tada mi je on vrlo ozbiljnim tonom kazao: ''Mladiću, ne smiješ zapostaviti studiranje šerijata, jer ja u tebi prepoznajem vrlo inteligentnog i nadarenog studenta.'
'"Nisam mogao ni zamisliti da će riječi tog učenjaka ostaviti toliki trag na mene. Nedugo nakon toga ja sam prepustio tržnicu drugima, a posvetio sam se proučavanju islamskog znanja i Allah mi je dao bereket u tome.''
(El-'ikdul-ferid, III/415)