Allahov Pejgamber, s.a.v.s., je rekao: “Nema sumnje da istinoljubivost vodi u dobročinstvo a dobročinstvo u Džennet. Posredstvom istinoljubivosti čovjek kod Allaha, dž.š., biva upisan kao sadik rob. Nema sumnje da laž vodi u grijeh a grijesi u Džehennem. Čovjek govori neistinu sve dok kod Allaha, dž.š., ne bude upisan kao lažljivac.” (Buhari, Edeb, 69; Muslim, Birr, 103-104)
Sidk (istinoljubivost, ispravnost) je suprotan neistini i znači govoriti o nečemu onako kako jeste. Sidk znači da riječi budu u skladu sa onim što je u srcu i u skladu sa stvarnim činjenicama. Sidk je najveći mekam nakon mekama poslanstva. To je temelj ahlaka, i sa njim je svaki posao potpun. Sidk je istrajnost u zalaganju na putu do cilja, pokornost u stanju teškoće. (Imam Ebu’l-Hasan el-Eš’ari, el-Ibane; Sejjid Šerif Džurdžani, Ta’rifat)
Sidk u duhovnim stanjima znači da rob bude iskren u svim svojim halovima i da bude u skladu sa voljom Uzvišenog Allaha – Gospodara svega. Zatim, čistoća nijjeta od pokvarenih težnji, kao što je želja za posjedovanjem posebnih stanja, želja za ugledom, položajem, kerametima (nadnaravna stanja) i slično. (Imam Gazali, Ihja Ulumid-din; Abdulkerim Kušejri, Letaifu’l-išarat; Ahmed ibn ‘Adžibe El-Haseni, Bahru’l-medid, El-Ibane)
U 69. ajetu sure En-Nisa’, Uzvišeni Allah kaže: “Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku biće u društvu vjerovjesnika, pravednika (siddikuna), šehida i dobrih ljudi (salih), kojima je Allah milost Svoju darovao.”
Sadik je osoba koja se nikako ne odvaja od istine i pravičnosti. Termin sadik je izveden iz korijena riječi sidk i podrazumijeva intenzivnost radnje koju označava. Dakle, sadik je osoba koja je izuzetno ispravna, odana istini i nikada ne laže. Sadik je osoba koja je postigla savršenstvo u vjerovanju i potvrđivanju istinitosti onog što je donio Allahov Poslanik, s.a.v.s., svojim riječima, djelom i znanjem. Iznad mekama sidka nalazi se mekam poslanstva. (Abdurrezzak Kašani, Istilahat-i-sufijje, Letaifu’l-A’lam, Mufredat)
Ahmed b. Hadravejh, rah., je rekao: “Ko želi da Uzvišeni Allah bude sa njim neka se ne odvaja od istine.” Postoji izreka: “Reci istinu čak i kada se bojiš da bi ti to moglo naštetiti, uistinu će ti to donijeti korist. Ne govori laž, makar izgledalo da će ti ona donijeti dobro. Ako tako postupiš, zasigurno ćeš biti na dobitku.” Ibrahim Havvas, rah., je rekao: “Osobu koja posjeduje sidk zateći ćeš ili kako izvršava neki od farzova ili zauzetu nekim korisnim poslom.” Uistinu sadik robovi – oni koji traže Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ne bave se onim što ih se ne tiče. (Kušejri Risala)
Kada su Harisa el-Muhasibija, k.s., upitali gdje je izvor sidka, odgovorio je: “U znanju i svijesti da Allah, dž.š., sve zna i sve čuje, i da je samo On Uzvišeni kadar nagraditi i kazniti, te da te samo sidk može spasiti. Tom spoznajom rob uvećava dobra djela i postiže iskrenost i ispravnost.” Potom je dodao: “Sidk je takvo stanje srca u kojem je čovjek potpuno ravnodušan spram mišljenja ljudi. Ni u slučaju da u očima ljudi izgubi sav ugled, neće osjetiti niti najmanju uznemirenost. Ne gaji želju da ljudi saznaju za njegova dobra djela niti osjeća nelagodu ako saznaju za neko loše djelo koje učini, jer osjećaj nelagode zbog toga ukazuje na želju za ugledom među ljudima, a to nije osobina niti ahlak sadika.” (El-Ibane)
Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da budu sa sidikunima što ukazuje na činjenicu da će ti Allahovi, dž.š., robovi biti prisutni u svim vremenima i epohama. Ukoliko bi se neko usprotivio navedenom i rekao: Ajet “Budite sa sidikunima” znači “Budite na putu sidikuna”, te ustvrdio da se iz ajeta ne može izvesti zaključak o postojanju tih robova u svakom vremenu, odgovor na to je sljedeći: Riječi Uzvišenog Gospodara “Budite sa sidikunima” odnose se na naredbu slijeđenja takvih robova i zabranu protivljenja njima, a to je moguće samo ukoliko su oni prisutni. Shodno tome navedeni ajet je dokaz koji svjedoči postojanje sidikuna u svakom vremenu. (Tefsir-i-kebir)
Obzirom da u ajetu nije spomenuto određeno vrijeme, pogrešno bi bilo smatrati da se odnosi samo na vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. To što se ajet ne odnosi na određeno vrijeme, a obuhvata sve vjernike do Sudnjeg dana, također potvrđuje činjenicu da spomenuti Allahovi, dž.š., robovi postoje u svakom vremenu. Jedan Allahov evlija je rekao: “Od osobe koja ne izvršava farz koji je permanentan, neće biti primljen farz koji je vremenski određen.” Kada je upitan šta je to farz čija je obaveza stalna, odgovorio je da je to istinoljubivost i ispravnost. (Ismail Hakki Bursevi, Ruhu’l-bejan)
Uzvišeni Allah je naredio vjernicima da budu sa sidikunima što ukazuje na činjenicu da će ti Allahovi, dž.š., robovi biti prisutni u svim vremenima i epohama. Ukoliko bi se neko usprotivio navedenom i rekao: Ajet “Budite sa sidikunima” znači “Budite na putu sidikuna”, te ustvrdio da se iz ajeta ne može izvesti zaključak o postojanju tih robova u svakom vremenu, odgovor na to je sljedeći: Riječi Uzvišenog Gospodara “Budite sa sidikunima” odnose se na naredbu slijeđenja takvih robova i zabranu protivljenja njima, a to je moguće samo ukoliko su oni prisutni. Shodno tome navedeni ajet je dokaz koji svjedoči postojanje sidikuna u svakom vremenu. (Tefsir-i-kebir)
Obzirom da u ajetu nije spomenuto određeno vrijeme, pogrešno bi bilo smatrati da se odnosi samo na vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. To što se ajet ne odnosi na određeno vrijeme, a obuhvata sve vjernike do Sudnjeg dana, također potvrđuje činjenicu da spomenuti Allahovi, dž.š., robovi postoje u svakom vremenu. Jedan Allahov evlija je rekao: “Od osobe koja ne izvršava farz koji je permanentan, neće biti primljen farz koji je vremenski određen.” Kada je upitan šta je to farz čija je obaveza stalna, odgovorio je da je to istinoljubivost i ispravnost. (Ismail Hakki Bursevi, Ruhu’l-bejan)