Presuda za izdaju općeg interesa u slučaju pretpostavljene opasnosti
Kada su trojica ashaba, r.a., izostali iz pohoda na tebuk, a bila je to lažna dojava o kretanju neprijateljske vojske ka medini, uz pretpostavljenu opasnot, presuda njima trojici zbog izostanka iza muslimanske vojske, je bila potpuna izolacija i prekid svake vrste komunikacije, jer se interes zajednice ne smije izdati.
Presuda za izdaju općeg interesa pokušajem sabotiranja akcije
Kada je jedan ashab, r.a., zbog položaja svoje porodice u mekki, pokušao poslati pismo s dojavom o pokretanju muslimanske vojske da osvoji i povrati mekku, presuda je bila smrtna, s tim što je bio pošteđen i presuda se nije izvršila samo zbog njegovog učešća u prvoj bici na bedru, jer sabotiranje općeg interesa je veleizdaja.
Presuda za ubistvo u ratu pod izgovorom lažnog prihvatanja islama
Kada je jedan ashab, r.a., ubio ratnika s mušričke strane, u trenutku kada je ovaj ostao bespomoćan i bez oružja, te je u tom trenutku izgovorio šehadet, kao znak spasa i prihvatanja islama, no, ovaj ga je ashab, r.a., ipak ubio, - na to saznanje je Poslanik, a.s., ljutito uzvratio ovom ashabu, ponavljajući riječi: “Zar si ubio čovjeka koji kaže: - La ilahe ilellah?”, - pa se ashab, r.a., pravdao da je to ovaj učinio iz straha želeći samo da se spasi, a Poslanik, a.s., je uzvratio: “A da li si mu otvorio prsa (pa da vidiš šta je u njegovom srcu)?!”- Pravila se moraju slijediti, pravo poštovati, a skriveno – tajno se prepušta allahu.
Presuda za izdavanje fetve bez znanja sa smrtnom posljedicom
Kada je grupa ashaba, r.a., bila na putu, pa su jednom od svojih drugova kazali da se mora okupatii zbog dženateba – polucije u snu, a imao je otvorenu ranu na glavi, te je kupanje i kvašenje rane bilo uzrok njegove smrti, na to saznanje je Poslanik, a.s., kazao: “Ubilu su ga, Allah ih ubio! Ako nisu znali, zašto nisu pitali (sačekali, pa pitali i naučili!” - tako je govor i postupanje po neznanju jednak u grijehu i težini onoj posljedici koju napravi.
Presuda za pokornost nadređenom u griješenju prema stvoritelju
Jedna grupa ashaba, r.a., je izašla u izviđanje, pa su se počeli prepirati sa svojim nadređenim što ga je naljutilo, te im je naredio da sakupe drva i nalože vatru, a onda je zatražio da mu se pokore i skoče u tu vatru, što su oni odbili. Kada su se vratiti i ispričali Poslaniku, a.s., šta se desilo, on je kazao: “Da su ga poslušali i skočili u vatru, doista bi ušli u Vatru (džehennem – jer bi to bio čin samoubistva).” Tako da nema pokornosti liderima (stvorenju) u griješenju prema stvoritelju.
Nakon ovih presuda koje govore o važnosti zajednice, općem interesu, o svetosti života, o poštivanju prava svakog čovjeka da primi Allahovu vjeru, o važnosti znanja i postupanja po njemu, nameće nam se pitanje, kakva bi bila presuda
Muslimanskim liderima i donosiocima odluka u ummetu u pogledu izdaje palestinskog naroda i nijemog gledanja genocida u Gazi?
Imam Ismet ef. Purdic