top of page

Stav razuma, nauke i vjere spram Gospodara svjetova i njegovih robova poslanika a.s.



Said Abdul-Latif Fude


Uvod u poznavanje najznačajnijih temelja islamske i arapske misli


Predgovor


Hvala i zahvala pripada Alllahu gospodaru svih svjetova, neka je salavat i selam na našega velikana Muhammeda predvodnika svih poslanika i vjerovjesnika, njegov čisti ehli bejt i odabrane među ashabima.


Knjiga koja je pred vama sadrži neka nova gledišta i poglede sa kojima se vjerovatno većina danas nije imala prilike susretati često. Međutim riječ je o stavovima koji su produžetak i nastavak mišljenja koja su zadobila kristalizaciju nakon cijelog niza misaonih sprega tokom dužeg perioda historije.


Sa druge strane ovo skromno djelo predstavlja kritiku ili uvod ka odlučujućem sučeljavanju sa mnoštvom ideja prisutnih na polju naše savremene misli. Stoga se možda baš iz ovoga ugla čini čudnim. Također ono predstavlja afirmaciju onoga što se želi obezvrijediti i potisnuti, tako što će se praktično ukazati na značaj i postojanost istog. Kao što se knjiga i njen sadržaj mogu promatrati i kao reforma velikih i temeljnih vjersko-ideoloških pitanja. Želio sam da djelo obuhvati ona pitanja koja svaki musliman intelektualac mora poznavati kada su u pitanju temelji vjere i osnove ljudskog promišljanja, ne metodom diktiranja i podučavanja, nego metodom istraživanja i razmišljanja, tako da vjernik bude svjestan odakle dolaze opasnosti kako bi imao vlastiti jasno izgrađen stav spram drugih i onih koji su neprijateljski i protivnički raspoloženi spram vjere. Također da bi vjernicima postalo jasnije na koje ih obaveze vjera spram sebe obavezuje, te da objelodani mnoštvo stvari koje se sa vjerovanjem izjednačavaju kako bi ih vjernik jasno razlučio i na njima odgovarajuće mjesto ih postavio.


Većina misli iznesenih ovdje nadahnute su knjigom šejha Mustafe Sabrija posljednjeg šejhul islama u Osmanskom hilafetu, neka je na njega Allahova milost i oprost, koja se zove: Mevkiful aqli vel ilmi vel alemi min rabbil alemin ve ibadihil murselin. ( Stav razuma, nauke i vjere spram Gospodara svjetova i njegovih robova poslanika.) Riječ je o jedinstvenom djelu ove vrste, veoma korisnom, tako da sam zapravo ovdje skratio najznačajnija istraživanja i misli ove knjige, a ponegdje sam nešto i od sebe dodao, kao što sam i poglavlja i teme priredio u skladu sa svojim mogućnostima i znanjem. Pokušao sam da slijedim njegov naučni metod te da doprinesem od sebe koliko moje poimanje i trud mogu dosegnuti.

Djelu sam dodao neka pitanja koja su se pojavila danas poslije smrti autora, sve u cilju da ovo bude novi početak ovoj nauci i jedna nova suvremena reforma.


Moglo bi se reći da je lijepa podudarnost i to što se naziv djela u svojoj jednini podudara sa pluralom naziva čuvenog djela u ovoj tematici Mewaqif/Stavovi od Idžija.


Ovo je prvi dio kao uopćeno skraćena verzija misli i ideja spomenutih u knjizi šejha Mustafe Sabrija, i dolazi u ulozi uvoda navedenom djelu.


Napisao: Said Abdul Latif Fude



Ko je bio Mustafa Sabri poznat kao šejh uleme islama?


„Logika je vjerodostojniji izvor konačnih sudova od primijenjenih znanosti.“

Mustafa Sabri


Posljednji šejh uleme islama


Mustafa Sabri bio je veliki borac i trudbenik koji se svim svojim duhom i riječju zalagao za otkrivanje i obznanjivanje onih činjenica koje su bile izgubljene i zaboravljene u novom političkom i društvenom okružju i vremenu koje se prelilo i na islamski i arapski svijet zatekavši ga nespremnog i zbunjenog. Ovaj čovjek je bio svjestan mnogih stvari kojih njegovi suvremenici iz sloja islamskih intelektualaca nisu bili svjesni. Bio je to čovjek oštrog jezika i jakih argumenata. Čovjek koji je imao vlastitu viziju buđenja islamskog svijeta naspram slijepog slijeđenja zapada. Zapravo on je jedan od najznačajnijih islamskih mislilaca i reformatora novog vremena koji su bili u stanju da dadnu konkretne odgovore na izazove modernizacije i reformi. Njegova slavna knjiga štampana u pet velikih tomova - Stav razuma, nauke, i vjere spram Gospodara svjetova i njegovih robova poslanika“. – Smatra se jednom od najznačajnijih knjiga koje su bacile svjetlo na prve materijaliste poznate u islamskoj terminologiji kao dehrijjin paralelno ih povlačeći sa u to u vrijeme rastućim nasljednicima ovih potonjih a tada i danas poznatih kao darvinisti, ukazujući kroz sve to na njihov kontinuirani utjecaj na savremenu arapsku misao jasno podvlačeći njihove nesuvislosti i stranputice.


Rođenje i obrazovanje


Mustafa Sabri rodio se 1869 godine u mjestu Tokat u Anadoliji a preselio je na ahiret u Egiptu 1954.g.. Odrastao je u porodici koja je veoma mnogo pridavala značaj znanju i obrazovanju. Osnovno znanje je stekao u svom gradiću a zatim u gradu Kajseriji koji je u ono vrijeme bio poznat po ulemi. Tu je od uglednih učenjaka stekao neka znanja a zatim je otišao u Istanbul kako bi nastavio studije višeg stupnja unutar sveučilišta „Sultan Muhammed el Fatih“. Kada je imao oko dvadeset i dvije godine dobio je i mjesto učitelja unutar ove obrazovne ustanove koja je u ono vrijeme bila najveća obrazovna institucija u Istanbulu. Vremenom postao je popularan predavač te je njegova popularnost stigla i do samog halife Abdulhamida drugog koji ga je imenovao za nadzornika biblioteke dvora osmanlijskog hilafeta, poznatog kao dvorac Jildiz. Sabri je upravo ovdje našao ono što je tražio jer je ova biblioteka bila prepuna knjiga islamske baštine. Međutim, nailazi da zakon brani njihovu upotrebu zbog mogućeg oštećenja knjiga.


Politička aktivnost

Otpočeo je Sabri i svoje političko angažiranje nakon stupanja na snagu novog zakona 1908. godine. Tada je izabran za predstavnika u vladi ispred svoga rodnog grada Tokat u parlamentu sa po dva izaslanika iz svake oblasti. U to vrijeme radio je kao upravnik časopisa „Bejanul hakk“. Riječ je o islamskom časopisu koji je izdavao naučni institut carstva. Kao što je bio određen za člana udruženja darul hikmetil islamijje. Njegovo ime se brzo pročulo zbog njegove retorike kojom se odlikovao i žestoke odbrane islama. Ubrzo zatim se priključio stranci I'tilaf/zbližavanje koja je objedinjavala Turke, Arape i druge koji su se suprotstavili modernističkim stremljenjima, stremljenjima poturčivanja koje je bilo glavno obilježje pokreta Ittihad.

U vrijeme halife Vahiduddina, Mustafa Sabri zadobio je mjesto šejhul islama. Stanje osmanlijske države bilo je krajnje kritično nakon poraza u prvom svjetskom ratu. Mustafa Sabri uložio je veliki trud u reforme i obnovu, te je uskoro zauzeo i poziciju Sadrul e'azam to jeste mjesto velikog vezira odnosno poziciju drugog čovjeka u državi poslije halife i to je potrajalo šest mjeseci koliko je mijenjao Ferid Pašu koji je obnašao tu funkciju, ali je trenutno bio odsutan zbog odlaska u Pariz radi diplomatskih poslova. Kratko poslije toga ukinuta je i vezifa/položaj šejhul islama samim ukidanjem sistema sultanata 1922. godine.


Hidžra iz domovine


Nagomilale su se nevolje u osmanskoj državi i događaji su jedni druge slijedili a svi zajedno nosili su u sebi poruku skorog kraja. Godine 1923. šejh je odlučio da napusti zemlju prije nego vlast u potpunosti pređe u ruke Ataturkovog režima. Otišao je u Egipat kojeg će uskoro napustiti te odseliti za Hidžaz. Međutim i tu je kratko bio pa se ponovo vraća u Egipat, gdje samo što je došao zaoštrava se odnos između njega i Ataturkovih istomišljenika. Ponovo napušta Egipat ovaj put u pravcu Libana gdje piše svoje poznato djelo "En Nekir ala munkiri ni'meti mine din vel hilafeti vel ummeti“, u kojem se žestoko obračunava sa gore navedenim rušiteljima islama. Knjiga je bila poput stijene u lice aktera događaja u Turskoj. U njoj se obračunava sa turskim nacionalizmom ataturkovaca i njihovom borbom protiv muslimanskog jedinstva. Poslije ovoga putuje u Rumuniju a zatim u Grčku gdje formira i izdaje časopis „Jarin“ to jest „Sutrašnjica“ čije izdavanje traje pet godina. Iz Grčke se ponovo vraća u Egipat, jer ga je Grčka vlast protjerala na zahtjev ataturkovaca, i u Egiptu se nastanjuje za stalno.


Njegov stav spram ataturkovaca (kemalista)


Egipatska štampa već odavno je pisala o događajima koji su zadesili hilafet i odsutnosti bilo kakvog utjecaja halife na vlast. Kada je Mustafa Sabri stigao u Egipat ove rasprave su se još više zahuktale. Cilj mu je bio da probudi Egipćane da budu svjesni onoga šta islamu, šerijatu i sljedbenicima islama priprema Kemalova vlast. Kakve su im namjere i kakva vjera. Te da je ustroj hilafeta koji su oni napravili lišen svake vlasti i utjecaja i da sa islamom više nema veze. Da odvajanje vjere od države nije ništa drugo do odvajanje hilafeta od utjecaja i moći. Da je to početak oslobađanja od vjere i vjerskih načela. Mnogi su u početku vjerovali da šejhovi napadi imaju za pozadinu njegovo neprijateljstvo sa ataturkovcima nakon što su ga zajedno sa halifom protjerali. Tako su mu poručili: „Nije uloga učenjaka da se dodvorava masama, niti da se licemjerno ponaša, nego je njihova uloga da ljudima predstave zbilje i istine. Stoga moraš da izneseš jasne argumente da su Ataturkove snage nacionalistički raspoložene i da su u svojim obnoviteljskim stremljenjima pristrasni do mjere neprijateljstva sa islamom, kojeg kako tvrdiš smatraju arapskom vjerom, te da oživljavaju i afirmiraju nacionalna obilježja potirući ona vjerska“. Ovako nešto nakon kratkog vremena nije trebalo nikom dokazivati.


Šejh Sabri kao mislilac


Šejh Sabri podvukao je svoj životni put Božjim riječima:


" ولو شاء الله لجعلكم أمة واحدة ولكن يضل من يشاء ويهدي من يشاء ولتسألن عمَّا كنتم تعملُون"


Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na pravi put ukazuje onome kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za ono što su radili“. ( Sura An Nahl 93. ajet.)



Čovjek čini ono što hoće ali na koncu čini samo ono što Allah hoće. Kroz ovakav pogled šejh je ocrtao kartu granica i odbrane islama i njegovih propisa i prefinjenih normi koje i dan danas napadaju i osporavaju prenapuhani kvazi intelektualci, ubogi slijepci pored očiju Bogom datih i ljudi izgubljene pameti i pored vitalnosti svih moždanih funkcija među samozvanim muslimana i drugima. Prvi šejhov zadatak bio je otpor ateizmu i poziv muslimanima da ustraju u svojoj vjeri i šerijatu. Da vjeruju u Kur'an u cijelosti bez razdvajanja između opće jasnih poruka i onih koje treba detaljnije rastumačiti kao i poziv da se odbaci svaki zagovor rastegnutog i nategnutog tumačenja u ime vjerskih reformi ili pod plaštom vremena i prostora, kročenja u korak sa civilizacijom i obnovom u skladu sa vremenom.


Šejhova metodologija u konfrontaciji sa ateistima, materijalistima, i onima koji su vjeru stavili na neko njihovo mjesto ogleda se u dvije stvari:


Prva:


Najveći izazov sa kojim se suočila nova islamska misao jeste kulturološki pohod sa zapada koji je nagrizao bit islama i islamski način života. Poraz na raznim poljima muslimane je i duhovno porazio pa su i sami počeli živjeti kulturološko vrijeme zapada onog doba, do mjere da su i više nego očita pretjerivanja u prenošenju trendova pa i naučnih radova na temu islama i historije islama sa zapada. Sve ovo navelo ga je da se okrene kritički i neprijateljski prema ovakvoj „novoj islamskoj misli“. Izvore za svoja pisanja nalazio je u knjigama i štampi tog vremena tako da će njegove knjige dobiti i na historijskom hronološkom značaju pored njihovog velikog ideološkog značaja. Zapravo to je savremena hronologija događanja na polju islamske misli našeg vremena. Ono što još više daje na značaju pisanom djelu šejha Mustafe Sabrija jeste da je sve sporne tekstove iz štampe u cijelosti prenosio a tek potom na njih detaljno odgovarao.


Druga:


Sve svoje rasprave i dijaloge gradio je na racionalnim sudovima i raspravama iz logike. Njegovo je mišljenje da sudovi proizašli iz logike su vjerodostojniji i sigurniji i, ako se može reći, više autentični od sudova proizašlih iz primijenjenih nauka, jer ovakvi sudovi su nužni kao što je jedan plus jedan dva. Ovakvi sudovi imaju neopozive rezultate i oni se ne mogu nikad i ni s ničim promijeniti. S druge strane primijenjene nauke donose sliku samo o trenutnom stanju i slici u Božjoj kreaciji, stoga su te zakonitosti često promjenjive i često nestabilne, neujednačene i neprecizne. Skoro da i nemaju jedinstvenog parametra i kraja.


Šejh je stavio koncentraciju na činjenicu da su muslimanski pisci njegova vremena koji su se obrazovali na takozvanim zapadnim disciplinama ogoljenim od vjere, pali pod utjecaj orijentalista koji su ih postepeno uspjeli dovesti do cilja da u konacnici gledaju na Poslanika s.a.v.s., kao jednog u nizu fenomena i vještih narodnih vođa. Tako su se ovi pisci braneći Poslanika navukli na tanki led braneći ga od laži i optužbi kao što se brani bilo koji fenomen, zaboravivši pri tome na njegovu svetost, znanje pa i samu zbilju. Orijentalisti su to i nastojali, spustiti islam na stupanj ideološke, političke, filozofske ili bilo koje druge škole. Tako. kada se o njemu razgovara musliman pristupa toj temi kao bilo kojoj zemaljskoj ideologiji koju je čovjek stvorio, gdje njegovo glavno obilježje prestaje biti podcrtano u glavama muslimana, a to je da je riječ o nebeskoj poslanici koja je objavljena od Tvorca nebesa i Zemlje.


Djela koja je napisao Sabri


Sabri je napisao dosta knjiga pokrenutih pitanjima vjerskih reformi koje su bile stalna šejhova briga. Tako je pratio štampu i knjige svoga vremena te je ušao u mnoge ideološke okršaje sa nekolicinom velikana Egipta od kojih su šejh Meragi, rektor sveučilišta Azhar u ono vrijeme. Zatim sa Akkadom, pa sa Hasenejnom Hejkelom, te sa Muhammedom Feridom Vedždijem. Bio je žestokog jezika u svojim odgovorima, izgleda da su nemili događaji u Turskoj ostavili na njega velikog traga. U Egiptu je vidio posljednju islamsku tvrđavu naspram ciljanih ideoloških pohoda zapada i orijentalizma onog vremena. Njegova djela, uopćeno rečeno, pisana su u odbranu islama od napada tog vremena. Od tema koje je načeo bila je i tema prevođenja Kur'ana, zatim knjiga: „Moj stav o ženi naspram stavova sljedbenika zapada“. Zatim djelo: Kategorični sud između onih koji vjeruju u ono što se ne vidi i onih koji vjeruju“. Zatim: „Mjesto ljudi pod Božjom odredbom“. Te: Stav razuma, znanja i vjere spram Gospodara svjetova“. Ovo zadnje djelo ujedno je i najčuvenije i najveće njegovo djelo, štampano negdje u četiri ili pet većih tomova. Djelo je sabralo suštinu i zbir misli, rada, i iskustva ovog čovjeka, te konfrontacija u koje je ušao za vrijeme života sa velikanima svoga vremena.


Napisao: Salih Šure



Mustafa Sabri iz mlađih dana


Šejh uleme islama Mustafa Sabri


Slijedi skraćena verzija djela:


„Stav razuma, nauke i vjere spram Gospodara svjetova i njegovih robova poslanika.“ Koju je priredio i skratio prof. Said Abdul Latif Fude.


Početak


Muslimani su danas mnogo toga izgubili. Izgubili su snagu racionalnog prezentiranja vjere i izgubili su materijalnu snagu bez koje istina ne može nadvisiti niti zadržati svoj položaj u bujici mišljenja osim i uz materijalnu potporu koja je podupire. Pod materijalnom snagom podrazumijevam više stvari, a jedna od njih je sigurno i vojna snaga. Mi smo izgubili ovaj svijet i tu se možemo u gubitnike svrstati. Stoga se ne trebamo zavaravati racionalnom pozadinom i snagom logike kojom vjeru propagiramo. Ovo oružje filozofije i racija koje koristimo u ovoj knjizi i kojeg se držimo i koje afirmiramo, ako se i dokaže korisnim pred silom koja pravedno sudi, beskorisno je pred silom koja samo silu pozna osim ako ta sila posluša glas razuma.


Nema sumnje da su razne sorte nevjernika udružile svoj trud u obaranju osmanlijske države koja je bila zadnje uporište islama.[1] Na tom putu oni koji su je rušili prošli su različite stadije koristeći se u svakom od njih različitim metodama a najubojitije oružje od svih jeste regrutovanje snaga vlastitog naroda te države u rušenju iste.


Islam bez sumnje traži od onih koji u njega vjeruju i po njemu žive da se brinu o svome položaju na ovome svijetu kao stanici do posljednjeg konačišta. A najbolji metoda je ona koja vodi sreći na oba svijeta kao što je došlo u mnoštvu predaja o obavezi vođenja računa o životu na ovome svijetu, jer je on spona do onoga svijeta i most do konačnog prebivališta.


Rekao je Božji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:


﴿والناسُ موسعٌ عليه في الدنبا و الآخرةِ وَ موسعٌ عليه في الدُنيا مَقتورٌ عليه في الآخرةِ و مَقتورٌ عليه في الدنيا مُوسعٌ عليه في الآخرةِ وَ مَقتورٌ عليه في الدنيا و الآخرةِ وَ شقيٌ في الدُنيا وَ شقي في الآخرةِ .﴾


„Među ljudima ima onih koji su u izobilju i na dunjaluku i na ahiretu i onih kojima je izobilje darovano na dunjaluku a uskraćen je na ahiretu i onih koji su ukraćeni na dunjaluku a u izobiljuće biti na ahiretu i onih koji su uskraćeni i na dunjaluku i na ahiretu; koji su nesretnici još na ovome svijetu a nesretnici će biti i na budućem.“


Preveo i priredio: Adnan Mešanović

115 views
bottom of page