TRADICIONALNI I RACIONALNI DOKAZI
ZNAČAJ NAUKE
DOKAZI IZ KUR’ANA:
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, - a i meleki i učeni -, i da On postupa pravedno.”1
Dragi čitaoče, obrati pažnju na ovaj poredak: Allah, dželle ša‘nuhu, počinje sa Svojim svjedočenjem, na drugu poziciju stavlja meleke, a odmah zatim one ljude kojima je dato znanje. Ovim je jasno izražena počast i visoka pozicija koja se od strane Stvoritelja svjetova ukazuje čovjeku kao nosiocu spoznaje.
“… i Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.”2
Ibn Abbas, da je Allah zadovoljan njim, govoreći o visokim stepenima koji Allah, dželle ša‘nuhu, daje ulemi, kaže: “Učen čovjek je iznad običnog vjernika do sedam stotina stepeni. Udaljenost između svakoga od ovih stepeni je put od pet stotina godina.”
“Reci: ‘Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Zašto ne razmislite?’”3
“Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.”4
“Reci: ‘Meni i vama dovoljan će biti kao svjedok Allah, i Onaj koji zna šta je Knjiga.’”5
“A ja ću ti ga donijeti – reče onaj koji je učio iz Knjige…”6
Moć je ovdje isključivo vezana za znanje.
“Teško vama! – govorili su učeni -, onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada.”7
Ajet upućuje da je naša spoznaja o ahiretu vezana za nauku.
“To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.”8
“A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele da saznaju.”9
Poslanicima se prepušta da sami propis otkriju kroz slijed događaja, a odmah iza Allahovih poslanika ta obaveza i mogućnost se daje ulemi.
“I izložit ćemo im, pouzdano, sve što o njima znamo…”10
“A Mi ovu Knjigu objavljujemo, koju smo kako Mi znamo objasnili…”11
“A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat…”12
“Stvara čovjeka, uči ga govoru.”13
DOKAZI IZ HADISA
(TRADICIJA)
“Kome Allah, dželle ša’nuhu, bude želio dobro uputi ga razumijevanju vjere i da mu inspiraciju ka pravoj Uputi.” 14
“Učeni ljudi su nasljednici Allahovih poslanika” 15
Poznato je da nema većeg čina niti položaja od ranga poslanstva. Shodno tome, ne može biti veće časti od naslijeđa te odabrane kategorije ljudskog roda.
“Za učenog čovjeka traži oprost sve što je na nebesima i Zemlji.” 16
Zar neko može imati ljepšu i bolju poziciju od onoga za koga se mole i zauzimaju kod Allaha, dželle ša‘nuhu, meleki na nebu i na Zemlji?
“Mudrost plemenitog učini još plemenitijim, a roba uzdiže na razinu kraljeva.” 17
“Dva su karaktera koja nećemo naći kod munafika, to su: lijepo ponašanje i spoznaja u vjeri.” 18
U ovaj hadis ne treba sumnjati iz razloga što neki pravnici i teolozi našega vremena posjeduju manire munafika. Ovo pitanje ću kasnije objasniti. Fakih prvenstveno treba preferirati ahiret u odnosu na dunjaluk. Budući svijet je bolji. Kada ova spoznaja i svijest bude prisutna kod fakiha, on će biti čist od svakog licemjerstva i kukavičluka.
“Najbolji je čovjek vjernik – ālim. Kada ga drugi trebaju on im je od koristi i obogati ih, a kada oni nisu potrebni njegove pomoći, on obogati sebe.” 19
“Iman je otkriven. Bogobojaznost je njegova odjeća, stid je njegov ukras, a znanje plod.” 20
“Najbliži ljudi stepenu poslanstva su ulema i mudžahidi; ulema upućuje na put kojem su pozivali Allahovi poslanici, a mudžahidi su se sa oružjem borili za taj put.” 21
“Smrt plemena je lakša od smrti ālima.” 22
“Ljudi su poput rudnika zlata i srebra. Odabrani u džahilijjetu bit će odabrani i u islamu, pod uvjetom da se obuče u vjeri.” 23
“Na kijametskom Danu mjerit će se i vrednovati tinta učenjaka sa krvlju šehida.” 24
“Ko zapamti četrdeset hadisa i prenese ih pripadnicima moga Ummeta, bit ću njegov svjedok i šefaatdžija na Kijametu.” 25
“Ko od mog Ummeta zapamti i praktikuje četrdeset hadisa, na kijametskom Danu će sresti Allaha, dželle ša‘nuhu, kao ālim i fakih.” 26
“Ko se obuči u vjeri Allahovoj, dželle ša‘nuhu, On će mu podariti ono što želi i dati mu nafaku odakle se neće nadati.” 27
“Allah, dželle ša‘nuhu, je objavio Ibrahimu, alejhisselam: O Ibrahime, Ja sve znam i volim sve one koje znaju.” 28
“Učen čovjek je upravitelj Allahov, dželle ša‘nuhu, na Zemlji.” 29
“Kada dvije kategorije ljudi moga Ummeta budu ispravne bit će ispravan i narod, a kada one budu iskvarene, bit će iskvaren i narod: vladari i ulema.” 30
“Ako u mome životu dođe dan u kojem neću povećati znanje koje će me približiti Allahu, dželle ša‘nuhu, neka mi se ne ukaže blagodat izlaska Sunca toga dana.” 31
U nekim hadisima Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nauku rangira, ne samo iznad ibadeta, nego i samoga šehadeta!
“Prednost učenog čovjeka nad pobožnim slična je mojoj prednosti nad prosječnim čovjekom među mojim ashabima.” 32
Pogledaj dragi čitaoče, kako Resul, sallallahu alejhi ve sellem, poredi i uzdiže nauku na stepen Poslanstva, dok aktivnosti ibadeta, naročito ako nisu prožete naukom, spušta na nižu razinu. Istina, ibadet ne može biti odvojen od nauke, jer, pobožan čovjek posjeduje znanje o ibadetu. Da nije tog znanja ne bi bilo ni ibadeta!
“Superiornost učenog čovjeka nad pobožnim liči superiornosti sjaja punog Mjeseca nad ostālim zvijezdama.” 33
“Pravo šefaata na kijametskom Danu imat će: Poslanici, zatim ulema, pa šehidi.” 34
Ulema je ovdje spomenuta odmah iza poslanika, a prije šehida, a dobro je poznato na koji se stepen postavlja šehid!
“Nema boljeg načina na koji se Allah, dželle ša‘nuhu, može obožavati od obučavanja u vjeri. Jedan naučnik je opasniji za šejtana od hiljadu pobožnih. Sve ima svoj fundament, a fundament islama je teološka spoznaja.” 35
“U vjeri je najbolje ono što odiše lahkoćom, najbolja vrsta ibadeta je u vjerskom izučavanju.” 36
“Prednost vjernika – učenjaka nad vjernikom – pobožnjakom je za sedamdeset stepeni.” 37
“Vi živite u vremenu u kojem je mnogo onih koji Kur’an izučavaju i razumiju, malo je recitatora i govornika, malo je onih koji pitaju, a mnogo onih koji daju. Praksa je ispred nauke i teorije. Ali, doći će vrijeme u kojem će biti malo onih koji će Kur’an razumijevati, a mnogo onih koji će o njemu govoriti, bit će malo onih koji će davati, a mnogo onih koji će tražiti. U tome vremenu dat će se primat teoriji i nauci nad radom i praksom.” 38
“Između učenjaka i pobožnjaka je stotinu deredža, arazdaljina između svake deredže je koliko rasni konji mogu prevaliti za sedamdeset godina.” (El-Asfahani u “Et-Rergib vet-terhib” od Ibn Omera i njegovog oca sa slabim (daif) senedom.)
“Rečeno je:
- Allahov poslaniče, koje je djelo najbolje? On odgovori:
- Spoznaja Allaha, dželle ša‘nuhu. Dalje je upitan:
- Koju spoznaju podrazumijevaš? Odgovori:
- Spoznaju o Allahu, dželle ša‘nuhu. Rekoše:
- Pitamo o djelima, a odgovaraš nam o nauci, na šta Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
- Zaista, od malo rada i aktivnosti sa vjerom u Allaha, dželle ša‘nuhu, bit će koristi, a mnogo napora i truda bit će beskorisno bez spoznaje i vjere u Allaha, dželle ša‘nuhu” 39
“Allah, dželle ša‘nuhu, će na kijametskom Danu proživjeti ljude pa će ulemi reći:
- O, ulemo, dao sam vam znanje jer sam znao da ćete biti vjerni i dostojni nosioci toga emaneta. Nisam vam dao znanje da bih vas s njim kaznio. Uđite (u Džennet – op.prev.), oprostio sam vam.” 40
MUDRE IZREKE
(El-Asār)
Hazreti Alija je rekao Kumejlu: “O, Kumejle, znanje je bolje od imetka. Znanje te čuva, a ti čuvaš imetak; znanje je vladar, a imetak potčinjeni; imetak se trošenjem umanjuje, a znanje povećava.”
Hazreti Alija je, također, rekao: “Ālimu je data prednost nad onim koji posti, nad onim koji klanja, pa čak i nad samim mudžahidom. Kada ālim umre nastaje nenadoknadiva praznina. Tu prazninu može ispuniti samo ālim koji će doći na njegovo mjesto.”
Hazreti Alija u jednom od svojih stihova kaže, da istinska slava pripada samo ulemi jer oni upućuju na Pravi Put one koji ga traže, da je vrijednost svakoga čovjeka onolika koliko se on približi nauci, da su neznalice neprijatelji ulemi, da svi ljudi umiru osim učenih, oni ostaju da žive.
Ebu el-Esved kaže: “Nema ništa časnije i vrednije od znanja. Vladari vladaju i upravljaju masama, a ulema upravlja vladarima (kraljevima).”
“Ibn Abbas, da je Allah zadovoljan njim, reče: ‘Sulejmanu sinu Davudovu, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njima zadovoljan, bilo je ponuđeno da se odluči između znanja, imetka i vlasti. Odlučio se za znanje, a onda je dobio i kapital i vlast.’”
Ibn Mubarek je pitan: “Ko su ljudi?” Odgovorio je: “Ulema.” Dalje je upitan: “Ko su istinski vladari?”
Odgovorio je: “Pobožni.” Dalje je upitan: “Ko su bijednici?” Odgovorio je: “To su oni koji ahiret podrede dunjaluku. Znanje je svojstvo po kojem se čovjek razlikuje od životinja. Vrijednost čovjeka je u snazi njegove ličnosti i karaktera. Nije u fizičkoj snazi, deva je snažnija od njega, nije ni u krupnoći njegovog tijela, slon je veći od njega, nije ni u njegovoj hrabrosti, lav je hrabriji od njega, nije ni u količini uzimanja hrane, vo je sa većim stomakom od njegovog, nije ni po seksualnim emocijama jer i najmanji vrabac ima jači nagon za parenjem od čovjeka. Čovjek je stvoren samo radi znanja.”
Zato je neko od uleme rekao: “Da mi je znati šta je postigao onaj čovjek koji je ostao neuk, a šta je mogao izgubiti čovjek koji je postigao znanje.”
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Kome bude dat Kur’an pa on pomisli i povjeruje da je nekome data bolja riječ od te Upute, on je time pokušao degradirati ono što je Allah, dželle ša‘nuhu, uzvisio.”
Feth el-Mosuli, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, jedno prilikom reče: “Zar bolesnik, ako mu se odbije hrana, piće i lijek, neće umrijeti?” “Naravno da hoće” – odgovoriše.“Tako je i sa ljudskim srcem, reče El-Mosuli. Ako tri dana ostane bez mudrosti i znanja, ono umire.” Tačno je rekao, jer znanje i mudrost hrane srce isto onako kao što hrana održava ljudsko tijelo. Ko ostane bez znanja njegovo srce postaje bolesno, smrt je neminovna. Istina, čovjek to odmah ne osjeti, zaokupljen je dunjalučkim stvarima pa mu osjećaji otupe, slično kao kada u stanju straha čovjek ne osjeća rane na tijelu iako su one prisutne. Ali, kada se čovjeku približi smrt i kada ona skine sa čovjeka dunjalučke preokupacije, on postaje svjestan svoga nestanka, ali tada bude kasno. Čovjek u strahu ili u pijanstvu ne osjeća bolove i rane, nego tek kada prođe strah i prestane dejstvo alkohola. Utječemo se Allahu, dželle ša‘nuhu, da nas sačuva tegoba i strahota Dana u kome će pasti zavjese i maske, “zaista su ljudi u snu, tek kada umru, onda se probude”.
Hasan el-Basri, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, reče: “Tinta učenjaka će se vrednovati sa krvlju šehida, pa će tinta učenjaka prevagnuti krv šehida.”
Ibn Mes’ud, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, reče: “Posvetite se stjecanju znanja prije nego ga nestane. Nestat će ga izumiranjem istinskih prenosilaca znanja. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, ljudi koji su na Zemlji pali kao šehidi, poželjet će da ih Allah, dželle ša‘nuhu, proživi kao ulemu, nakon što vide prednosti i počasti koje će im Allah, dželle ša‘nuhu, ukazati. Niko nije rođen učenim, znanje se stječe radom.”
Ibn Abbas, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, reče: “Draže mi je provesti noć u izučavanju naučnih disciplina nego u namazu.” Slično navode i Ebu Hurejre i Ahmed ibn Hanbel, da im se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje. Hasan el-Basri, objašnjavajući 201. ajet sure El-Bekare: “Stvoritelju naš, daj nam na ovom svijetu dobro, a i na ahiretu dobro”, tumači da se pod dobrom na ovom svijetu prodrazumijeva nauka i ibadet, a na ahiretu se pod dobrim misli na Džennet.
Neki mudraci su upitani: “Šta je najbolje posjedovati?” Odgovor: “Ono što će, kada tvoj brod potone, ostati da pliva s tobom.” Znači - znanje. Po nekima, tonjenje broda je tjelesna smrt.
Neki rekoše: “Ko mudrost uzme kao svoju vodilju ljudi će ga uzeti kao svoga vođu i poštovat će ga.”
Imam Šafija, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče: “Ko cijeni znanje, on će se svakoj novoj spoznaji, ma koliko ona bila skromna, obradovati, a izostanak spoznaje će ga ožalostiti.”
Hazreti Omer, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče: “O ljudi, držite se nauke. Allah, dželle ša‘nuhu, ima posebnu odjeću kojom zaogrne onoga ko se posveti nauci. Ako taj pogriješi, Allah, dželle ša‘nuhu, mu daje šansu tri puta da se koriguje samo da ta kušnja ne bude sa njega skinuta. Štaviše, šansu da se popravi taj čovjek ima sve do svoje smrti.”
El-Ahnaf, da mu se Allah,dželle ša‘nuhu, smiluje, je rekao: “Učeni ljudi su najbliže Allahu, dželle ša‘nuhu. Svaka sila, koja nema podrške nauke – bit će srušena i ponižena.”
Sālim ibn ebi el-Dža’d je rekao: “Moj gazda me je kupio za 300 dirhema, a zatim me oslobodio. Nakon toga sam sebi postavio pitanje: Za koje znanje ćeš se opredijeliti? Odlučio sam se za nauku. Nije prošla ni godina, namjesnik Medine je došao i tražio da ga primim. Odbio sam!”
Neki mudrac reče: “Kada učen čovjek umre oplakuju ga i riba u moru i ptica u zraku. Njegov lik ne iščezava, sjećanje na njega je trajno.”
Jedna od uputa Lukmanovih sinu bila je i ova: “Sine moj, druži se sa učenim ljudima i nemoj se od njih odvajati, jer Allah, dželle ša‘nuhu, ljudska srca oživljava svjetlom znanja i mudrosti onako kao što zemlju oživljava obilnom kišom.”
Ez-Zuhri, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, reče: “Nauka je zikr, i nauku vole samo oni koji vole zikr.”
ODLIKA UČENJA
Tekstovi Kur’ana:
“Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke.”41
“… pitajte sljedbenike Knjige (ehle-z-zikri) ako ne znate.”42
Tekstovi Hadisa:
“Ko se opredijeli za put na kojem se stječe nauka, Allah, dželle ša‘nuhu, će mu odrediti put koji vodi u Džennet.” 43
“Meleki iz zadovoljstva spuste krila poniznosti pred onima koji traže nauku.” 44
“Da ustaneš rano i posvetiš se izučavanju nekog pitanja iz oblasti nauke, bolje ti je nego da klanjaš stotinu rekjata.” 45
“Da čovjek ovlada jednim poglavljem nauke, bolje mu je nego da mu neko da dunjaluk i sve što je njemu.” 46
“Traži nauku pa makar i u Kini.” 47
“Tražiti nauku dužnost je svakog muslimana i muslimanke.”
“Znanje je kao riznica. Ključevi te riznice su u znatiželji i pitanju. Zato, pitajte, nagrađen će biti onaj ko pita i onaj ko daje odgovor (ālim), onaj ko sluša i onaj ko ove voli i sa njima se druži.” 48
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Neznalica ne treba šutiti u svom neznanju, a i ālim ne treba šutjeti kod svog znanja.”49
Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je također rekao:
Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prisustvovati predavanju jednog učenjaka, bolje je nego klanjati hiljadu rekjata, bolje je nego obići hiljadu bolesnika, bolje je nego prisustvovati hiljadu dženaza.
- Božiji Poslaniče, je li to bolje i od učenja Kur’ana? Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: Zar Kur’an može koristiti osim sa naukom?”50
“Koga zatekne smrt, a on se predao nauci želeći njome oživjeti islam, između njega i poslanika u Džennetu bit će samo jedan stepen.”51
MUDRE IZREKE
Ibn Abbas, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče: “Sve što sam bio ponizniji u traženju nauke, sve sam postajao jači i poštovaniji.”
Ibn Ebi Mulejke, za Ibn Abbasa reče: “Nikoga nisam vidio kao Ibn Abbasa: Kada se pojavi bio je najljepšeg izgleda, kada je govorio bio je najrječitiji, a kada je davao fetvu bio je najučeniji.”
Ibn Mubarek reče: “Čudim se osobi koja ne traži znanje. Kako on sebi može pripisati bilo kakvo plemenito djelo?”
Neki mudar čovjek je rekao: “Najviše sažalijevam dva čovjeka; onoga ko traži nauku, a ne zna njen značaj, i onoga ko zna njen značaj, a ne traži je.”
Ebu ed-Derda’ reče: “Draže mi je da savladam i razumijem jedno naučno pitanje nego da klanjam cijelu noć.” Također je rekao: “Budi od onih koji poučava druge, ili onaj koji prima pouku, ili od onih koji slušaju. Nemoj biti četvrta kategorija jer ćeš nastradati.”
Ata’ reče: “Jedan naučni skup može okajati sedamdeset skupova veselja i zabave.”
Hazreti Omer reče: “Smrt hiljadu pobožnih ljudi, koji su u danu postili, a noću klanjali, za islamsku zajednicu je lakša od smrti jednog učenjaka koji je upućen u propise Uzvišenog Allaha.”
Imam Šafija, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče: “Izučavanje je bolje od nafile.”
Ibn Abdul-Hakem, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, je rekao: “Jednom prilikom sam sa Imami Malikom razmatrao neka naučna pitanja. Kada je došlo vrijeme podne namaza složio sam i na stranu stavio knjige, u namjeri da klanjam, a on mi reče: Misliš li da ti je to bolje, ako imaš iskren nijet, od ovoga što trenutno radiš?!”
Ebu ed-Derda, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče: “Ko misli da traženje nauke nije džihad, onda nešto nije u redu sa njegovim intelektom.”
ODLIKE POUČAVANJA
Kur’an:
“… i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.”52
“A kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da će je sigurno ljudima objašnjavati da neće iz nje ništa kriti”.53
“… ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.”54
Iz ajeta je jasno da je prešućivanje znanja zabranjeno, isto kao što je zabranjeno prešućivanje svjedočenja, što je naglašeno u 283. ajetu iste sure:
“I ne uskratite svjedočenje; ko ga uskrati, srce njegovo će biti grešno.”
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“Allah, dželle ša‘nuhu, učenjaku nije dao znanje a da mu nije dao istu obavezu koju je dao svojim odabranim poslanicima – da to znanje prenesu i objasne ljudima i da ga ne kriju.” 55
“A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini.” 56
“Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj.” 57
“… i Knjizi ih i mudrosti učiti …” 58
Hadis: “Da Allah, dželle ša‘nuhu, tvojim posredstvom uputi jednog čovjeka, bolje ti je nego da ti neko da čitav svijet i ono što je na njemu.” 59
Ove riječi je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Muaz ibn Džebelu kada ga je poslao za namjesnika u Jemen.
“Ko ovlada jednim poglavljem nauke pa to prenese na druge ljude, imat će nagradu sedamdeset ljudi koji su dali sadaku.” 60
Isa, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
“Ko bude naučio, praktikovao, te to prenio na druge ljude, bit će velikan prostora Nebeskih.”
“Na kijametskom Danu Allah, dželle ša‘nuhu, će reći pobožnim i mudžahidima: Uđite u Džennet, na šta će učeni ljudi reći: Dragi naš Stvoritelju, zahvaljujući našem znanju oni su se borili i ibadet činili, na šta će im Allah, dželle ša‘nuhu, odgovoriti: Vi ste kod Mene kao neki od mojih meleka. Učinite šefaat, bit će vam udovoljeno. Učinit će šefaat, a onda će ući u Džennet.” 61
Ova nagrada je, kao što vidimo, za nauku koja se stječe i prenosi, ali ne za onu koja se samo stječe, ali ne i prenosi.
Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Allah, dželle ša‘nuhu, neće znanje podići od ljudi nakon što im je to znanje dao, nego znanja nestaje odlaskom i smrću uleme. Kada umre ālim sa njim nestaje i znanje. Ostaju neuke glave i lideri koji će davati fetve za sve što budu pitani. Ali, te fetve neće imati naučnu argumentaciju. U istoj zabludi bit će oni koji izdaju fetve i oni kojima se izdaju.” 62
Isto tako, Resul, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao:
“Ko stekne znanje pa ga sakrije, Allah, dželle ša‘nuhu, će ga na kijametskom Danu zauzdati vatrenim uzdama.” 63
“Divan li je dar i poklon mudrost koju čuješ, pa je odmah svome bratu preneseš. To ti je kao da godinu dana činiš ibadet.”64
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dunjaluk je proklet i prokleto je sve što je na njemu, osim spominjanja Allaha (Zikrullah) i onih koji to rade, učenjaka i učenika.” (Tirmizi (2322), Ibn Madže (4112) od Ebu Hurejre. Tirmizi kaže da je hasen-garib.)
“Zaista Allah, dželle ša‘nuhu, Njegovi meleki, stanovnici Njegovog neba i Zemlje, čak i mrav u svojoj rupi, riba u moru, donose salavat na onoga ko ljude upućuje na dobro.”65
“Ne može musliman učiniti veću korist svome bratu nego da mu lijepu riječ i uputu do koje dođe odmah prenese.”66
“Da vjernik čuje uputu dobra, nauči je i praktično primijeni, bolje mu je od godine ibadeta.”67
Jednoga dana Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, primijeti dvije skupine ljudi, jedna je upućivala dovu Allahu, dželle ša‘nuhu, a druga je poučavala ljude. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, reče:
“Što se ove prve grupe tiče, oni mole Allaha, dželle ša‘nuhu, On, ako bude htio, udovoljit će njihovoj molbi, a ako bude htio odbit će njihovu molbu. Ovi drugi, oni poučavaju ljude, ja sam poslat kao učitelj ljudima.”
Zatim se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pridružio ovoj grupi.68
“Primjer znanja i upute sa kojom me je Allah, dželle ša‘nuhu, poslao ljudima je kao primjer obilne kiše koja se spusti na zemlju. Na nekom lokalitetu voda prodre u zemlju i pospješuje bujnu vegetaciju. Na nekom lokalitetu zemlja zadrži vodu na površini pa ljudi koriste tu vodu za piće i navodnjavanje. Ima lokaliteta koji ne zadržavaju niti akumuliraju vodu, niti, pak, pospješuju vegetaciju.” 69
Prvi primjer je primjer čovjeka koji svojim znanjem koristi sebi, drugi primjer je primjer čovjeka koji svojim znanjem koristi drugim ljudima, a treći primjer je primjer čovjeka koji svojim znanjem ne koristi sebi niti, pak, drugima.
“Kada čovjek umre njegovo djelovanje prestaje, osim u tri slučaja: trajne sadake, znanja koje ljudi koriste….” 70
“Onaj ko upućuje na dobro isto kao da ga i radi.” 71
“Zavidnost zaslužuju samo dva čovjeka: onaj kome je Allah, dželle ša‘nuhu, podario mudrost i znanje pa on po tome živi i poučava tom znanju i mudrosti druge, zatim onaj kome Allah, dželle ša‘nuhu, da kapital koji ovaj troši na putu dobra.” 72
“Neka je Allahova, dželle ša‘nuhu, milost na moje nasljednike.” Bi upitan: “Ko su tvoji nasljednici?” Odgovori: “Oni koji održe i ožive moj Sunnet i prenose ga na Allahove robove.” 73
MUDRE IZREKE
Hazreti Omer reče:
“Ko prenese Hadis i ponuka drugoga da po njemu postupi, imat će nagradu kao onaj ko je po Hadisu uradio.”
Ibn Abbas reče:
“Za onoga koji ljude poučava, moli se i zauzima sve, pa čak i riba u moru.”
Neki učen čovjek reče: “Učen čovjek je kao posrednik između Allaha i Njegovih stvorenja, pa neka bude svjestan svoje pozicije.”
Prenosi se da je Sufjan es-Sevri, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, došao i nastanio u Askelanu gdje se zadržao duže vrijeme. Budući da ga niko ništa nije pitao, rekao je: “Dozvolite da napustim ovaj grad, u njemu znanje umire.” Ovo je rekao iz razloga što se jedino poučavanjem znanje održava.
Ata’, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, reče:
“Prišao sam Seid ibn el-Musejjebu koji je plakao. Upitao sam: Zašto plačeš? Odgovori: Niko mi ne postavlja pitanje.”
Neko od uleme reče:
“Ulema je svjetlost u vremenu. Svaki ālim je poput svjetiljke, osvjetljava vidik svojoj generaciji.”
Hasan el-Basri, da mu se Allah, dželle ša‘nuhu, smiluje, reče:
“Da nije učenih, ljudi bi postali kao životinje.” Želio je reći da ulema edukacijom čovjeka izvodi iz životinjskog u ljudski, humani svijet.
Akrame reče:
“Zaista, znanje ima svoju specifičnu vrijednost i cijenu.” Upitan je: “A, šta je to cijena?” Odgovori: “Da ga daš i povjeriš onome ko će moći da ga nosi i čuva.”
Jahja ibn Muaz reče:
“Uloga uleme u Ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je iznad uloge majki i očeva.” Upitan je: “Kako? Odgovori: “Majke i očevi čuvaju čovjeka od dunjalučke vatre i opasnosti, a ulema čovjeka čuva od vatre i opasnosti ahireta.”
Rečeno je:
“Procesi stjecanja znanja su: šutnja, slušanje, pamćenje, zatim se praktikuje, a onda prenosi na druge.”
Također je rečeno:
“Prenesi svoje znanje na onoga ko ne zna. Nauči i prihvati znanje onoga ko zna, a što ti ne znaš. Jedino ako tako postupiš, saznat ćeš ono što nisi poznavao i to ćeš očuvati.”
Muaz b. Džebel, da je Allah, dželle ša‘nuhu, sa njim zadovoljan, prenosi da mu je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je poslao u Jemen, rekao:
“Okrenite se nauci, jer, samo znanjem se dolazi do istinske bogobojaznosti, traženje znanja je ibadet, studiranje je Njegovo veličanje, istraživanje znanja je džihad, poučavanje onoga ko ne zna je sadaka i dobro djelo. Znanje je najvjerniji drug u usamljenosti, najbolji vodič u vjeri, utješitelj u iskušenju i patnji, vezir i savjetnik kada si među prijateljima, najbliži ti je kada si među nepoznatima, svjetiljka koja te vodi u Džennet. Znanjem Allah, dželle ša‘nuhu, nekim naraštajima i narodima dodijeli ulogu liderstva i primjera. Po tome ih drugi naraštaji slijede i oponašaju. I sami meleki žele da im se pridruže. Za njih traži oproštenje sve što je na kopnu i moru, riba i morske žive vrste, pustinjski lav i sve vrste životinja, Nebo sa svojim zvjezdicama.” 74
Znanje oživljuje mrtvo srce, daje očima da u tami progledaju, daje i vraća snagu tijelu koje je bilo savladano i skrhano. Znanjem čovjek dolazi do najvećih položaja i počasti. Ono je u rangu posta i namaza. Znanjem se dolazi do istinske pokoronosti Allahu, dželle ša‘nuhu, znanjem se Allah, dželle ša‘nuhu, istinski hvali i veliča, spoznaju se halal i haram, rodbinske veze normalizuju. Znanje je vođa kojeg trebaju slijediti dijela. Znanje je dostpuno sretnim, a nedostupno nesretnim ljudima.
Molimo od Allaha, dželle ša‘nuhu, sretan ishod.
O LOGIČNIM ARGUMENTIMA
Znaj da je cilj ovoga poglavlja spoznati odlike i vrline znanja. Onaj ko ne shvati i ne razumije sami pojam vrline, nikada neće moći ovu odliku registrovati kad je u pitanju nauka ili neki drugi pojam. Naprimjer, ako neko želi saznati da li je Zejd mudar ili ne, on prije svega mora znati šta je mudrost, ako to ne zna neće doći do željenog rezultata. Riječ vrlina (“el-fadiletu”) u arapskom je uzeta od riječi – el-fadlu, što u osnovi znači – “ez-zijadetu” – više, jače. Ako su u nečem (ili nekom) prisutna dva svojstva ili elementa, pa jedan dominira nad drugim, onda se nečemu ili nekome da karakteristika dominirajućeg svojstva. Tako kažemo da je konj bolji od magarca, u smislu da je brži, inteligentniji, podložan dresuri i ratnim zahtjevima i potrebama, ljepšeg je izgleda, mada, isto kao i magarac, služi za vuču i nošenje tereta. Dakle, konj ima odlike i osobine koje magarcu nedostaju i po tome je bolji. Dakle, i životinje se vrednuju i rangiraju na osnovu sposobnosti i osobina, ne tijela i izgleda. Sada ti je jasno šta mislimo kada kažemo da je znanje vrlina (“fadiletun”) i kada ga kompariramo sa ostālim odrednicama. Znanje je vrlina po sebi, znanjem je opisano savršenstvo Allahovo, dželle ša‘nuhu, znanjem je Allah, dželle ša‘nuhu, počastio svoje meleke i poslanike.
Znaj, da se dragocjene stvari traže iz tri razloga:
1. Prvi je razlog vezan za samu stvar,
2. Drugi je razlog vezan za ono šta ta stvar označava,
3. Treći je razlog vezan za oba prethodna.
Stvari iz prve grupe, to znači koje su vrijedne same po sebi, bolje su od stvari iz druge grupe. Naprimjer, dirhem ili dinar su obično kamenje (željezo) koji su u osnovi bezvrijedni, i da Allah, dželle ša‘nuhu, nije olakšao ljudima da pomoću njih udovolje svojim potrebama i zahtjevima, taj novac (kojem su ljudi odredili vrijednost), ne bi imao više vrijednosti od drugog kamenja (papira ili željeza – op.prev.).
Navest ćemo sada primjer onoga što je vrijednost po sebi: sreća i zadovoljstvo na ahiretu, slast viđenja Stvoritelja svjetova. Što se tiče trećeg primjera, navest ćemo fizičko zdravlje organizma. Zdravlje organizma je poželjno jer će čovjek na taj način moći udovoljiti svojim potrebama i obavezama.
Ako u ovom kontekstu razmotrimo nauku vidjet ćemo kako je ona vrijednost i poželjna sama po sebi. Pomoću nauke dolazimo do ahireta i ahiretske sreće, približavamo se Allahu, dželle ša‘nuhu, samo sa naukom dolazi se do ove sreće i blizine. Najveći ljudski cilj je postizanje vječnog zadovoljstva i sreće. Taj cilj se ostvaruje samo znanjem i radom, a rad i djelo se ne mogu realizovati bez znanja. Znači, temelj sreće na dunjaluku i ahiretu je znanje i to je najbolje djelo. Vrijednost nečega najbolje prepoznajemo po rezultatima i plodovima koje daje. Plodovi znanja su: blizina Stvoritelju svjetova, druženje sa melekima i onima koji su u Višem svijetu (“el-meleul a’la”). To je što se ahireta tiče. Plodovi znanja na ovom svijetu su: počast, uvažavanje i respekt, utjecaj na vladare i vlast, utjecaj na svijest i narav, čak i oni prijeke i teške naravi imaju poštovanja prema svojim učiteljima i šejhovima. Čak i životinje imaju osjećaj kojim prepoznaju dominaciju i nadmoć učenog čovjeka.
Ovo su odlike nauke općenito. Nauka se grana i rangira, ali tim pitanjima ćemo posvetiti posebno poglavlje.
Što se, pak, znanja i poučavanja tiče, to je fenomen koji smo pokušali objasniti. Ako je znanje najbolje djelo, onda je traženje nauke traganje za najboljim, a poučavanje je davanje doprinosa najboljem. Iz svega se da zaključiti da je osnovni cilj i zadatak čovjeka postići i dunjaluk i ahiret, “Dunjaluk je ahiretska njiva”, to je sredstvo pomoću kojeg se dolazi do Allaha, dželle ša‘nuhu. To je za onoga ko život zemaljski shvati kao sredstvo i prolazni boravak, a ne trajno utočište i boravište. Sistem dunjaluka je u uskoj vezi sa sistemom ahireta. Ovaj svijet se uređuje ljudskim aktivnostima. Te aktivnosti su sadržane u tri kategorije:
Prva kategorija podrazumijeva četiri fundamentalne aktivnosti bez kojih ovaj svijet ne može biti uređen, to su: agrikultura (ishrana i održavanje života), tekstilna djelatnost (proizvodnja odjeće), arhitektura - izgradnja i politika, odnosno vlast kojom se reguliše život ljudi u miru i harmoniji.
Druga kategorija podrazumijeva aktivnosti koje su, ustvari, u službi malo prije spomenutih, kao npr. kovačke djelatnosti, koja je u službi poljoprivrede i istu unapređuje i kultiviše izumima i tehnikom. Treća kategorija podrazumijeva aktivnosti koje su, također, u službi prve kategorije, a ovim aktivnostima se ima za cilj poboljšati standard čovjeka iz domena ishrane, odijevanja i sl.
Zemni svijet ima zakonitosti i sistem na osnovu kojeg se održava, slično kao i čovjek. On ima dijelove svoga organizma koje bi, također, mogli klasificirati u tri kategorije:
- fundamentalne organe poput srca, jetre i mozga,
- organe koji su u službi ovih osnovnih organa kao želudac, vene, arterije, živci, zatim
- organe koji su suplementarni ili ukrasni (estetski), poput noktiju, prstiju, obrva…
Kada govorimo o ovim kategorijama, vezano za ljudsku zajednicu, nije teško zaključiti, da je politika (es-Sijase) – uspostava vlasti i sistema, jedno od najznačajnijih pitanja društva u cjelini. Iz tog razloga je neophodno da osoba koja se posveti ovoj djelatnosti (politici) bude krajnje iskusna i stručna. Ovdje se zahtijevaju uvjeti i predispozicije koji nisu neophodni u nekim drugim oblastima. Samo osoba sa ovim osobinama može ljude uputiti i izvesti na “Sirati mustekim”, koji je spas, kako na dunjaluku, tako i ahiretu.
Postoje četiri vrste upravljanja i vođenja.
- Na prvo mjesto, a to je najsavršeniji vid upravljanja, dolazi uprava i vlast koju uspostave Allahovi poslanici (vjerska vlast). Njihova uprava se proteže na sve aspekte javnog i privatnog života čovjeka.
- Druga vrsta uprave je uprava halifa i vladara (svjetovna). Ona obuhvata vanjske ali ne i duhovne aspekte ljudskog života.
- Treća vrsta uprave je vlast uleme koji su “nasljednici Allahovih poslanika”. Ova vlast se odnosi na manji, privilegovani dio ljudske zajednice, a ne i na većinu.
- Četvrta vrsta uprave je administracija propovjednika (vaiza) koja se proteže na mase – običnog čovjeka.
Vezano za ove četiri kategorije, svakako, na prvo mjesto dolazi uprava Allahovih poslanika, a odmah zatim uprava uleme, jer pomoću znanja čovjek najbolje očisti svoju dušu i oslobodi se nemoralnog vladanja i ponašanja, a to je upravo osnovni zadatak edukacije. Zato smo istakli da su intelektualne aktivnosti iznad svih aktivnosti. Inače, za sve aktivnosti važe sljedeći kriteriji:
1. Kriterij intuicije. Tako se npr. dolazi do zaključka da su racionalne znauke iznad lingvističkih nauka, jer se mudrost spoznaje razumom, a jezik sluhom. Razum je kategorija iznad sluha.
2. Kriterij razmišljanja i prosuđivanja kojim spoznajemo šta je korisnije, npr. prednosti agrikulture nad zlatarskim obrtom.
3. Kriterij posmatranja prirode određenog posla i ambijenta lokaliteta na kojem se određeni posao odvija, npr. prednost zlatarske aktivnosti u odnosu na tabhansku djelatnost; na prvom lokalitetu se izlaže zlato, a na drugom kože životinja.
Nije teško zaključiti da vjerske nauke predstavljaju put koji vodi Allahu, dželle ša‘nuhu. Ove nauke se razumiju – perfektnim razumom i intelektom. Razum je najčasniji atribut čovjeka, kao što ćemo objasniti. Sa razumom je čovjek prihvatio emanet Allaha, dželle ša‘nuhu, sa njim dostiže blizinu Stvoritelja.
Drugo, bez imalo dvojbe, nauka čovjeku donosi koristi, a najveća korist je, svakako, sreća na ovom svijetu i na ahiretu.
Treće, znanje čovjeku donosi ugled i poziciju. Zar učitelj ne raspolaže i vlada ljudskim srcima i dušama. Čovjek je najčasnija i najodabranija egzistencija na Zemlji i najčasniji njegov organ je srce. Muallim je taj koji to ljudsko srce čisti i usmjerava ga prema Allahu, dželle ša‘nuhu. Poučavanje je s jedne strane ibadet Allahu, dželle ša‘nuhu, a s druge strane to je zastupništvo Allaha, dželle ša‘nuhu, Stvoritelj svjetova je srce ālima obdario znanjem koje je jedno od Njegovih karakterističnih svojstava. Pozicija ālima je ovdje kao pozicija čovjeka koji je čuvar najskupocjenijeg nakita. Čuvaru je dozvoljeno da ga dijeli svakome kome je potrebno. Zar može biti časnije pozicije od posredništva između Allaha, dželle ša‘nuhu, i Njegovih stvorenja koja se upućuju Allahovoj, dželle ša‘nuhu, blizini i Njegovom Džennetu?
Da nas Allah, dželle ša‘nuhu, učini da budemo od njih!
Autor: Ebu Hamid el-Gazali
Naslov originala: Ihja ulumid-din
Prevod naslova: Preporod (oživljavanje) islamskih nauka, O nauci