Selim ef. Sami Jašar: Razgovor sa svrakom...

Hadži šejh Selim ef. Sāmī Jašar iz Vučitrna (Kosovo) kadesallahu ruhahu: „Razgovor sa svrakom“, iz njegovog rukopisa „Sanihāt“

Jednog dana, osamljen u tekiji, opazio sam na pragu svraku. Njeni glasovi ak-ak, ak-ak kao da su bili upućeni meni. Ovo je privuklo moju pažnju: divlja ptica na kraju odaje! Posmatrao sam je, i kao da smo počeli razgovor.

Svraka reče: - Selamun alejkum, prodavaoče mirođija!

-A ja odgovorih: - Ve alejkumu selam, ptico. Dobro došla!

- I tebe dobro našla - odgovori mi ona.

Ja upitah: - Odakle dolaziš?

- Ptica odgovori: - Iz adema, fizičkog nepostojanja.

Na moje pitanje: - Kuda ideš?

- odgovori mi:- U `adem.

Ja: - Kojim jezikom govoriš?

- Ptica odgovori: - Arapskim.

Ja opet upitah: - Što to znači i na koga se odnosi?

Ptica mi odgovori: - Vaš praotac Adem bio je neposlušan. Prekršio je zabranu kad je bio u džennetu i pristupio zabranjenom drvetu. Time je učinio prijestup (grijeh) i postao neposlušan (akun, el-aku, ak).

Ja: - Kome su upućene te riječi?

- Ptica mi odgovori: - Vama, da se osvetite šejtanu, koji je prevario vašeg praoca Adema, jer potomak ima pravo na osvetu.

Ja: - Na koji način da to učinimo?

Svraka: - Da šejtanu uvijek protuslovite i da učinite sedždu Ademu svoga vremena.

Ja: - A ko je taj Adem mog vremena?

Svraka: - Muršid (duhovni vodič).

Ja: - Što označava sedžda?

Svraka: Pokornost i poštovanje.

Ja: - Zašto ti je perje crno-bijele boje?

Svraka: - Na ovom svijetu ima mnogo boja, ali sve se svode na crnu i bijelu. Stoga sam ja na ovom svijetu jedan poseban uzorak.

Ja: - Koja je od te dvije boje temeljna i važnija?

Svraka: - Temeljna boja je crna i crnina ukazuje na fazu`adema - fizičkog nepostojanja. Moja bijela boja je relativna i sporedna. Moje fizičko postojanje je atom koji ukazuje na darovanje Svemira od strane istinitosti Apsolutnog postojanja koje je nužno (Wādžib el-vudžūd), tj. Boga.

Ja: - Kad je to tako, što si onda ti?

Svraka: - Ja sam sjena ili fantazija, nepostojanje -`adem s nužnim postojanem - Wudžūd.

Ja: - Kud letiš?

Svraka: - Na zamišljenu liniju gdje se dodiruje crnina s bjelinom.

Ja: - Na što ukazuje ta crna linija?

Svraka: To je linija ćuprije pravog puta, visoka zapovijed iz Kur'ana: Festeqim kemā umirte (Idi istrajno putem kako ti je naređeno)! (Kur´an, Suretu Hud, 112)

Ja: - Kako je moguć prelaz preko staze vrlo delikatne ćuprije?

Svraka: - Tvoje nestajanje (fenā') u nestajanju svega drugog osim Boga.

Ja: - A kuda se prelazi?

Svraka: U predjel carstva koje ne nestaje, tj. u utapanje u vječnost Božijeg postojanja (beqā'billāh).

Ja: - A kako se prelazi?

Svraka: - Sa svjetlom vjerovanja, prema Kur'anu: Nūruhum jes'ā beine ejdihim...( Kur´an, Suretut-Tahrim,

Ja: - Gdje stanujete?

Svraka: - Na visokom drveću.

Ja: - Zašto ne stanujete u kućama?

Svraka: - Kuće su gradili ljudi, a drveće je građevina Svemilostivog Boga.

Ja: - Zašto su vam gnijezda na visini?

Svraka: - Da sačuvamo svoje mlade od napasti nekih ljudi.

Ja: - Na vas se tuže ljudi da im odnosite piliće i oštećujete voće i povrće?

Svraka: - Upozoravamo piliće - ljude koji su zanemarili sjećanje na Boga i upozoravamo baštovane da paze na svoje voće i povrće, da budu oprezni da im utrošeni trud ne ode uzalud. Isto tako upozoravamo ih da bdiju nad duhovnim usponima kako bi se sačuvali od padova.

Ja: - Zašto tako skakućete?

Svraka: - Oponašamo prepelicu (keklik). Ali mi živimo i na drveću i skakućemo s grane na granu, i to je zapravo naš hod.

Ja: - Kome sličite tim svojim čudnim i neravnomjernim hodom?

Svraka: - Pristašama tarikata koji su neznalice, koji naivnim ljudima čista srca bacaju prašinu u oči i koji značajne riječi muževa istine (ehl-i hakikat) prenose i kazuju odoka, po svom viđenju.

Ja: - Može li biti tarikat bez znanja?

Svraka: - A mogu li ja letjeti bez krila?

Ja: - Na što ukazuje taj vaš dugački rep?

Svraka: - Za to postoje dva znaka. Jedan ukazuje na kraj. Od svih ptica mi imamo najduži rep te mi, radi održavanja života, pazimo na taj svoj rep, jer smo o njemu puno ovisne. Drugi znak ukazuje na mahane. Ima ljudi koji kod drugog vide trn, a kod sebe ne vide ni brvno. Nama je dano da gledamo svoj rep, a da se kanimo gledanja u tuđe mahane, jer je rečeno: Blago onom ko se brine o svojim nedostacima i to ga sprečava da gleda u nedostatke drugoga. Preča ti je briga o svojim nego o tuđim nedostacima.

Ja: - Pa vi ste onda mnogo zauzete uređenjem repa?

Svraka: - Moj rep je moj znak razlike od drugih ptica, a svako se ponosi svojim znakom; tako i ja čuvam i pazim svoj rep.

Ja: - Poznaješ li kaderije?

Svraka: - Poznajem.

Ja: - Šta je njihov znak?

Svraka: - Kapa crvenkaste boje sa zelenim omotom (destār), slična ruži s listovima.

Ja: - Vi svugdje padate, a uvijek vam je glava čista?

Svraka: - Mi ne tvrdimo da smo sačuvani od grijeha i nismo umišljene. Iako ponekad padnemo na mjesta koja su prljava i koja nam ne dolikuju, ne gubimo savjest, volimo čistoću, idemo odatle. Stečene nedostatke i darovane vrline mi ne miješamo. Jedno je Božja presuda a drugo su Božji pokloni. Izvor je jedan, a utroška mogu biti dva. I s nedostacima čovjeka, on je opet primljen. Vaš otac Adem pejgamber priznao je svoj grijeh, kajao se, uzdao se i činio dovu, kako je kazano u Kur'anu.

Ja: - Kako to, padate u blato, a ne gubite svoju vrijednost?

Svraka: - Zar zrake Sunca ne padaju i na blato? I dragulj padne u blato... ali oni u blatu ne izgube svoju vrijednost?

Ja: - Kaži mi jedan primjer!

Svraka: Evo, na primjer, znanje i savršenstvo (`ilm i kemāl). Ako ti sreći dođe kraj..., pa šta? Sve ima svoj vrh. Kad si na vrhu uspona, ne uzoholi se: poslije uspona je pad!

Ja: - A šta je neznanje?

Svraka: - Neznanje je kao katran: gdje padne, ostane mrlja.

Ja: - A ko je vaš car?

Svraka: - Bijeli soko (bazul-ešheb), car evlija, sultan Abdul Kadir Gejlani.

Ja: - Tko su vaši ašici?

Svraka: Slavuji.

Ja: - Ko su vaši učači zikra?

Svraka: - Grlice.

Ja: Ako su arifi, oni koji su dosegli više spoznaje?

Svraka: - Papagaji.

Ja: - A ko su vam vaizi?

Svraka: - Sove.

Ja: - A ko su vaše hadiije?

Svraka: - Rode.

Ja: - A ko su vaši derviši?

Svraka: - Golubovi.

Ja: - Ko su vaši rehberi, pomagači šejhu?

Svraka: - Pupavci - hudhudi. (Hudhud je služio Sulejmana pejgambera).

Ja: - A ko su vaši kurnazi, (lukavi i dovitljivi ljudi)?

Svraka: - To smo mi, svrake.

Ja: - To nije dobro!

Svraka: - Ako je da sačuvamo, onda je dobro; a ako je da prevarimo, onda je loše.

Ja: - Obično vjernike varaju?

Svraka: - Jedanput biti prevaren - može se, ali dva puta, e to nije dobro. U jednom hadisu se kaže: Vjernik ne smije dozvoliti da ga iz jedne rupe dva puta ujede zmija.

Ja: -'Daj mi kakav savjet.

Svraka: - Zaštiti se dobrim, a odbaci nevaljalo, idi pravim putem, istopi grijehe, dobro očisti srce. Što vidiš, pokrij, a što ne vidiš, o tome ne govori.

Ja: - Drago mi je što sam te sreo, koristile su mi tvoje mudre riječi. Hvala!

Svraka: - I meni je drago, hvala ti i želim ti uspjeh! Ostaj u ljubavi prema Bijelom sokolu!

Diže se i odleti.